Basic HTML Version
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
riječi
3
bahatog tvrdog tiranina. Ne učinivši ništa od onoga što sam upravo rekao, poslao je po upravitelje dvaju vrtova, Mecenatova
i Lamijskog – u tim vrtovima koji su blizu jedan drugome i Gradu,
5
boravio je tri ili četiri dana. Ondje se protiv čitava naroda
u našoj prisutnosti imala uprizoriti dramska predstava – zapovjedio je da mu sve zgrade budu otvorene jer je svaku želio
pažljivo razgledati. Ami pred njega dovedeni, čim smo ga vidjeli, pozdravili smo ga sa svimmogućim poštovanjem i obzirom
klanjajući se do poda i nazivajući ga Imperatorom Augustom. On nam je tako „blago i ljubazno“ odzdravio da smo ostali ne
samo bez nade u povoljno rješavanje predmeta nego i u očuvanje svojih života. Naime podrugljivo se smijući i keseći zube
reče: „Vi ste bogomrsci jer smatrate da ja nisam bog. Iako me svi drugi priznaju za boga, vi me tako ne nazivate.“ I podigavši
ruke prema nebu uzvikne nešto što je svetogrdno i čuti, a kamoli citirati. Koliko je samo veselje odmah ispunilo poslanike
protivničke strane koji su po prvoj Gajevoj riječi zaključili da im je poslanstvo već uspjelo: mahali su rukama, plesuckali, častili
ga pridjevcima svih mogućih bogova.
Vidjevši kako se ushićuje time što mu se obraćaju kao većem od ljudske prirode, pokostan klevetnik Isidor reče: „Gospoda-
ru, još ćeš više mrziti prisutne i one iz čijeg su naroda ako spoznaš njihovu zlobu i bezbožnost prema tebi. Dok svi ljudi za
tvoje očuvanje prinose žrtve zahvalnice, ovi jedini odbijaju žrtvovati. A kad kažem ovi, mislim i na druge Židove.“
A mi povikasmo kao jedan: „Gospodaru Gaju, kleveće nas! Naime žrtvovali smo, i žrtvovali smo hekatombe
6
također, i to
ne samo tako da smo izlili krv po žrtveniku, a meso odnijeli kući za gozbu i uživanje, kako drugi običavaju činiti, nego tako
da smo žrtvene životinje u potpunosti predali svetoj vatri. I to smo učinili već triput, a ne jedanput, prvi put kad si preuzeo
vlast, drugi put kad si izbjegao tešku bolest koju je sav naseljen svijet s tobom odbolovao, i treći put moleći za pobjedu u
Germaniji!“
„U redu“, reče, „istina, žrtvovali ste, ali drugome, čak i ako je bilo za mene. Kakva dakle korist od toga? Naime niste meni
žrtvovali.“
Kad smo nakon onog što je prvo rekao, čuli još i to, odmah nas obuzme duboka jeza koja se širila sve dok je nisu počela
odražavati i naša lica. I to govoreći primakne se zgradama, pa stane pregledavati muške sobe, ženske sobe, prizemlje, kat,
sve – na neke se prostorije tužio da su manjkavo namještene dok je za druge sam smišljao izmjene i naređivao da se raskoš-
nije urede. Zatim smo ga gonjeni okolo slijedili gore-dolje, ismijavani i psovani od protivnika kao u kazališnim mimovima.
7
A situacija je doista i bila mimska. S jedne strane sudac je preuzeo ulogu tužitelja, s druge tužitelji ulogu zlog suca koji motri
samo neprijateljski, ne gledajući na pravu istinu. A kad sudac, i to takav, okrivljuje optuženika, on mora šutjeti. Naime i tišina
na neki način može biti obrana, osobito kad mu ne možemo odgovoriti ništa od onog što traži i želi, jer su nam zakoni i obi-
čaji ušutkali jezik i zatvorili i zašili usta. Nakon što je zapovjedio nešto o zgradama, postavi iznimno važno i značajno pitanje:
„Zašto se uzdržavate od svinjetine?“ To pitanje opet izazove prolom smijeha protivnika, dijelom jer su se naslađivali, dijelom
jer su mu se nastojali ulagivati pokazujući da im se njegova opaska čini duhovitom i zgodnom. I toliko je silan bio smijeh da su
se neki od slugu koji su ga slijedili počeli ljutiti smatrajući da je to prezriv odnos prema caru, pred kojim i umjereno smiješiti
se, osim ako se radilo o njegovim dobrim prijateljima, nije bilo sigurno. A kad smo mi odgovorili: „Jedni narodi imaju jedne
zakone, drugi druge. Korištenje jednoga zabranjeno je nama, a korištenje drugoga našim protivnicima.“, i nakon što je netko
dodao: „Jednako tako mnogi ne jedu janjetinu koja je tako lako dostupna.“, on nasmijavši se reče: „Pa i pravo je, jer nije lije-
po.“ Tako ismijavani i psovani bili smo bespomoćni. Potom lagano sa sarkastičnim prizvukom reče: „Željeli bismo znati kojim
se pravima koristite s obzirom na vaše građansko pravo?“ Počeli smo govoriti i objašnjavati, a on vidjevši otprilike kakva je
naša obrana i shvativši da je se ne može samo tako prezreti, prekine nas kod početnih točaka, dakle prije nego smo stigli do
onih jačih, te trkom uskoči u veliku sobu. Obilazeći je zapovjedio da se prozori uokrug opet podignu, i to s kamenjem, pro-
zirnim gotovo poput bijelog stakla, koje ne priječi svjetlost, a štiti od vjetra i žarkog sunca. Zatim nastavivši bez žurbe blaže
upita: „Što kažete?“ A kad smo počeli tumačiti točke koje slijede, utrči opet u drugu sobu u kojoj zapovjedi da se postave
originalne slike. Pošto su naša prava tako raskomadana i rastrgana i maltene prekinuta i razmrskana, odustali smo i ostavši
bez ikakve snage, sve vrijeme iščekivali samo smrt. Više ni duše nisu bile u nama, nego su od straha otišle van moliti istinskog
Boga da zatomi gnjev onoga koji se lažno tako naziva. A Bog se sažali na nas i ispuni carevo srce milošću. Postavši mekaniji
on reče samo ovo: „Ovi mi se ljudi ne čine pokvarenima, nego više nesretnima i budalastima što ne vjeruju da imam božju
prirodu.“, te otiđe zapovjedivši i nama da odemo.
Takav je dakle to bio spoj kazališta i tamnice na mjestu suda. Kao u kazalištu kod negodovanja,
8
zviždanje, ruganje, neobuz-
dano ismijavanje, kao u zatvoru udarci po trupu, muke, razapinjanje čitave duše bogohuljenjima i prijetnjama. Njima se taj
moćni car razmahao zlopamteći ne zbog drugog – tu je naime lako mogao promijeniti stav – nego zbog sebe i svoje želje da
bude smatran za boga, jer smatrao je da jedino Židovi s tom željom nisu suglasni i da je jedino oni ne mogu prihvatiti. Tek
kad smo izbjegli takvu tamnicu dođosmo do daha, i to ne zato što smo se iz ljubavi prema životu prestravili smrti – rado
bismo bili odabrali i smrt kao da je sama besmrtnost ako bismo time zadobili ponovnu uspostavu naših prava – nego zato
5 Gradu Rimu.
6 Hekatomba – prvotno žrtva od stotinu bikova, kasnije općenito svečana, javno prikazivana žrtva
7 Mim – lakrdija.
8 U grčkom izvorniku doslovce stoji „kokodakanje“ – naime kokodakanjem je starogrčka kazališna publika izražavala svoje negodovanje.