Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
61
Mrav iz Zapruđa
živeći od mrvica obojica smo neprepoznatljivi
svakog dana jedan drugome na tragu
skrušeni užurbani razdvojeni tamom šutnje
ti današnji ne razlikuješ se od onoga
koji jučer otplovi s nečujnim kricima
u slivnik kade
tako naša tijela putuju cijevima
lica su nam jednako čista
imamo poneki zadatak možda pranje zuba
večernja toaleta
kakvo izvođenje mravlje kraljice
ili jednostavno televizija
ipak jedeš mi kruh
nevidljivo i malim zalogajima
upravo me to izluđuje
ne znaš odabrati
uzimaš od onih koji znaju
da su već toliko puta pokradeni prevareni
umjesto u mravinjak mirno se naseljavaš
u mom tanjuru
sve što mi poručuješ svojom šutnjom
o zemlji prirodi klorofilu
o bratstvu svih koji dišemo istu tamu
miriše na smetlište i uzaludnu smrt
znam sve što zajednički jedemo
unutrašnjost je naše zajedničke kuće
njena tama i mržnja
glad i očajanje
tome nema pomoći
sve dok je naša zajednička glad
ne pretvori u prah i pepeo
Tragedija lojalnih
Problem Formanovog Salierija, koji prema Mozartu gaji zapanjujuću
mržnju, postaje jasniji upravo stoga što se ukazuju dva puta mržnje. Jedan je
nesumnjivo tamo gdje se smješta zavist i zloća i današnjih uzaludnika, u
samom Mozartu i njegovu geniju koji nije zaslužio, a drugi put ide do samog
Boga koji si dopušta tako neumjesne šale pa svoje darove uskraćuje onima koji
su mu lojalni. Ako je genijalnost tek hir bogova, onda je uzaludna idejna
korizma, svođenje Boga na saveznika!
Izigrani Salieri u stvari skriva pravu tragediju, ne razbludni i nekontrolirani
Mozart!
Mediokritet je izvor tragedije koja se živi, on je zakrivena svijest izdaje
koja na kocku stavlja svu civilizacijsku oblandu, ideološku čistoću i udara
protiv Boga kakav on jest: nerazuman i nerazumljiv pokornima.
Ali, Salieri razumije suštinu ove tragične zamke, za razliku od onih koji,
vladajući ljudima, ostaju ravnodušni i pred Mozartovom genijalnošću i pred
Salierijevom prosječnošću.