Basic HTML Version
60
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
Branimir Bošnjak (1943.)
Pjesnik, esejist, kritičar i književni znanstvenik. Bio je jedan od prvih hrvatskih teoretičara koji se bavio dekonstrukcijom i
poststrukturalizmom, i to u prijelomnom razdoblju s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je
uređivao časopis
Pitanja.
Autor je mnoštva esejističkih i kritičkih knjiga. U početku se u svojoj poeziji osobito bavio trošivošću
stvarnosti, tijela i svekolike egzistencije, neautentičnošću života koji može samo ponavljati represivne obrasce raznih ideolo-
gija i društvenih konvencija, a kasnije sve više ustvrđuje apokaliptične ishode suvremene civilizacije, i traga za malim oazama
osobne slobode koja je uvijek relativna te prostorima umjetničke i misaone duhovnosti koji svagda nastaju kao svojevrstan
oksimoron stvarnosti. U Bošnjakovoj recentnoj poeziji njegova dekonstrukcija, koja se najčešće zbivala na razini diskursa, a
ne na ispodrečeničnim razinama, protegnula se na sve zamislivo, na sav kozmički, egzistencijalni, osobni i tekstovni realitet.
Ta se dekonstrukcija prometnula u svojevrsnu kroniku mrvljenja, zaborava i nestajanja svijeta i samog subjekta. Bošnjak je
dobitnik mnogih nagrada za poeziju, književnu kritiku i esejistiku.
Samoposluživanje
Teško je biti upućen samo na ljude
već mala žličica za sladoled
bitno poboljšava stvar
istraživača čini sretnim
ti malo zrcalo nožice ne veće
od prsta iglo podrugljivo podložna
početak ste jednog svijeta
koji razdire ovaj kome pripadam:
komu idem, odakle sam
ne muči vas koji ste
tu na ničiju sliku i priliku
čemu tražiti odgovore kad nam je
baština sirotinjska
posni bob i zapuštena loza
ima li nekog mjesta za bezličnost
koja se kani hraniti novim smislom
raduju me mali strojevi za bijeg
lažne žene patvoreno vino histerična djeca
čija se prijetvorna pokornost
podruguje svijetu boba bučnoj hvalisavosti
našem odraslom strahu od potrošenosti
bezbroj je tajni u jutarnjem zvuku
mlinca za kavu zvrndanju
usisavača za prašinu svjetlima malih
samoposluživanja u nepoznatim mjestima
sve tone u tamu
samo svjetionici naše gladi
obasjavaju potrošene gozbe
besmrtne stvari koje žude za nama