Basic HTML Version
62
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
Što je s bojama
Nešto se, dakle, ipak zbiva s bojama, ako se zgušnjavaju poput kakva
smisla. Ako su nam prostor i vrijeme nedohvatni, jesu li Rimbaud i Sever
pjevali daltonistima? Nije li pitanje «sloboda», prije svega, njegovanje
različitih sposobnosti, a potom jedne potpuno nove osjetilnosti koja ubrzo
postaje načinom pretraživanja unutrašnje geografije oslobođenja, koja umire
na stvarnim obalama?
Što, dakle, učiniti s bojama, ako su postale dijelom nadiruće slobode,
zgrušnjavajući se oko njezinih neporecivih istina?
Imamo izravnih svjedočenja ljudi koji su, slušajući Staljina, ne samo
povjerovali njegovoj retorici, nego bili uvjereni kako je to i jedina istina za
koju vrijedi žrtvovati sve, pogotovo tuđe živote. Pa da je i rekao da je bijela peć
u sobi crvena, ne samo što bi se složili, nego bi i vidjeli crvenu peć.
Što je to što odlučuje o viđenju i razlikovanju boja?
Jučer, kao i danas, veliko je iskušenje osloboditi čovjekovu osjetilnost:
dopire li ona do stvarnih ili sanjanih razlika? Iskušava li se svagda ista
pomućenost osjetilnog spektra: leži Ii upravo tu mogućnost prvog odustajanja i
sumnje u čudo istine?
Zavjera boja uvijek je prvo za čim posežu vladari svijeta, naravno, uvijek u
najboljoj namjeri. Upućujući nas na ono što treba vidjeti, žalosno priznaju da
je stvarnost, ionako, posvuda siva. Zato su boje budućnosti gotovo neizrecive;
budućnost je puna boja, deskriptivnih boja, boja za koje gotovo i nema
današnjih osjetilnih spoznaja!
Gdje je to središte mrežnih osjetila boja?
Što je to omogućilo tako nestabilnu igru bojama i njihovu neočekivanu
važnost za dnevnu slobodu?
Boja očigledno nešto govori što je više nego neugodno vladarima sivog.
Boja nešto poručuje i sobom nosi kao vrijednost od koje se teško odricati,
iako, naizgled, ništa ne košta.
I danas se ljude okuplja oko deskriptivnih boja, boja koje im opisuju
daltonisti, sprječavajući one koji vide da ne govore.