Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
51
Rečenica
Počinjućiodsredinei šireći sepremaneizvjesnimrubovima,
prema kraju koji odlaže tvoje rođenje i početku koji još skriva tvoju
smrt, rečenica u svojim tajnim protegama misli zamjenjivost svog
ispisivača: kako dopustiti mu svrsishodna udaljavanja od pisanja radi
hranjenja, spavanja i mnogo sve češćih potreba i prohtjeva, a da to
nužno ne bude prekid, nego uključivanja onog automatizma
zahvaljujući kojemu neku zaboravljivu osobu možemo vidjeti isto-
dobno na nekoliko različitih mjesta u gradu, jednom kao zrela čo-
vjeka, drugi put kao starca a onda tko zna koji put još kao dijete,
naslućujući da se ne radi o nekoliko raznih osoba ... Sanja li dakle
onaj koji piše ovo dok rečenica obavlja svoj neumitni posao, prolaze-
ći kroz beton kojim se brane od snova, konkretizirana brzinom kolâ
u kojima već sjedi bivši čovjek, srljajući u katastrofu i iz nje, puna
numidskog praha što je čini radosno nečitkom?
Put u Dalj
Taj nagli suvišak anđela, oluja anđeoska na vrhu rajske igle.
Koja bešćutno probada.
Bog i Hrvati razmjenjuju taoce: glava uspravljenih kundaci
ma,izrezbarenih rebara, začavlanih nokata, izvađenih srdaca kao li
citara, škapulara, moćnika - krijepe nas vidjelom s one strane.
Uhladnjačamavraćajunamseružoprstipredznaci izkojeto
zimljive budućnosti.
U priklanimpreobrazbama kruha i vina - Vjera, Ufanje, Lju
bav prinosit će se dokle bude roda i koljena.
SniježipoiskopanimGospinimočimameđusuznimgorjima.
Dospijeva se, Dalj, sve bliži.
Spaljena zemlja
Gdje je bila kuća, klasje, dubrava unaprijed su vidjeli razvali
ne, paljevinu, gar.
Gdje je bio čovjek, žena, dijete vidjeli su krvavumrlju. Prah,
propuh slušali su mjesto govora. Očiju unaprijed zaslijepljenih, ušiju
unaprijed zaglušenih, bljeskom, praskom.
Gdje su pasle ovce, krave, konji vidjeli su strv.
Gdje su njušili krv, vidjeli su mlaz, potok, rijeku.
Gdje se čula pjesma, osluškivali su krik.
Gdje je bio narod otvarali su crnu zemlju, unaprijed.