Basic HTML Version
50
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
Zvonimir Mrkonjić (1938.)
Jedan od najutjecajnijih hrvatskih esejista o poeziji, književnih kritičara i prevoditelja. U svojoj važnoj knjizi
Suvremeno hrvatsko
pjesništvo – Razdioba
iz 1971. godine zasnovao je desetljećima dominantnu podjelu hrvatske poezije na pjesništvo iskustva
prostora, iskustva egzistencije i iskustva jezika. Iako je sraštenost teorije i prakse postalo nešto sasvim prirodno, gotovo nuž-
no za velik broj modernističkih i postmodernističkih pjesnika, kod Mrkonjića ta sraštenost zadobiva dimenzije temeljnoga
principa pisanja. On je možda najprotejskiji pjesnik hrvatske poezije, koji se je u mnoštvu zbirki pjesama intenzivno poetički
mijenjao i sam iskušavao vrlo različita poetska iskustva – od visokointelektualiziranih i hermetiziranih pjesama u prozi i radi-
kalnih tekstualističkih eksperimenata sve do postmodernističkih poigravanja i propitivanja sonetne forme. Sastavio je i važnu
antologiju hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća
Međaši
te, zajedno s Mirkom Tomasovićem, Antologiju francuskoga pjesništva.
Prevodio je najpoznatije pjesnike francuskoga i njemačkog jezika. Dobitnik je važnih književnih nagrada.
Prvi stih
Nek pljusne more već iz prvog stiha:
ima li kakav bolji povod knjizi
no zapljusnućem, kupkom ispotiha,
zagrljaj kojim bog se k nama snizi.
Sperimo svoje prašne izgovore.
I svoje tralje. Svoja sjajna ruha.
Raspoklanjajmo misaone bore.
Posegnimo u vlažni razlog duha.
Neka zabuči more, žešće pismo
što briše zapis, ništi sućut traga.
More nas piše: sve što nikad nismo.
Kao palimpsest, val nas smrću draga.
Zaborav čisti - iz dubine snaga.
Mi pamtimo tek: sve zaboravismo.
Novi fosili
Tek što su se počeli prebrojavati mrtvi, odasvud se stala širiti
groza napadnutih granica. Nije bilo više rođenja ni smrti koji bi bili
dosta sigurni. Ni jedna vodena površina, ni jedno ogledalo nije više
odlučno pokazivalo razliku između onih s ove strane i onih s one
strane, između izvornika i odslika, između prošlosti i budućnosti.
Tko zna kakvim prijetvornim prevratom, slutilo se da su se
mrtvi oslobodili ropstva živih, njihova podzemnog računovodstva.
Nikakvo čudo što je sve više živih bivalo uključeno u popise
mrtvaca. Vojskovođe su njima popunjavati svoje armije i uskrisivali
svoja davna krvoprolića. Kainski sanjari dolazili su na svoj račun:
što je njima bilo izračunati takve genocide koji su radili na bratstvu
cijelih mrtvih naroda!