Basic HTML Version
kritika/prikaz/osvrt
kritika/prikaz/osvrt
riječi
243
Taj isti demon koji mu je šaptao stihove pozvao ga je na dvoboj u kojemu je izgubio život.
Ako je točno ono u svezi s Bogom, tada je poezija božja riječ, božji šapat, čak i kad je u igri demon. No što je božji šapat,
kako glasi njegova definicija, ostaje zagonetno, kao što je zagonetan sam život sa svim svojim pojedinostima, jer i žubor vode,
kao i cvrkut ptica, tvorčev su šapat, kao što su boje njegov osmijeh, mirisi njegov dah.
Tako stvari stoje s pjesničkim nadahnućem. Nadahnuti pjesnici, iako su sami preživljavali trenutke neobičnog stanja
nadahnuća i bili svjedoci njegove stvaralačke moći, iako su sve to u tančine opisali, ipak nisu razaznali i dokučili tajnu podrijetla
nadahnuća, niti tajnu njegove umjetničke moći. Nešto su tek naslutili. To nešto označili su kao „demonsko i patološko“,
dakle, đavolje i bolesno. Pjesnici samo slute, stoga je i poezija samo slutnja.
Pa ako ta slutnja ima snaguopijuma, ostaje nejasno zašto sumnogi pisci, prvenstvenopjesnici, posezali za pravomdrogom. Što
su time željeli postići? Zaborav, mir, nirvanu ili suprotno - bolje sjećanje na zvjezdanu prošlost i budućnost, udvostručavanje
emocija, nemir. Ali zašto nemir kad pjesnici ionako drhte poput nekadašnjih zrakoplova s propelerima koji, prije nego li će
poletjeti, bivaju prožeti nerazjašnjivim nemirom?