Basic HTML Version
226
riječi
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
galerija „Striegl“ Sisak fenomen je zahvalan za istraživanje jer je, u odnosu na regionalno pa i nacionalno okruženje, netipična
54
neprofitna ustanova u kulturi, zanemarenog potencijala. Za bolje shvaćanje problema na fenomenološkoj, simboličkoj ali
i spoznajnoj razini prikladne su spomenute kvalitativne i kvantitativne metode, s naglaskom na višekratnom izviđajnom
istraživanju.
Ekonomika kulture i umjetnosti, kao suvremeni fenomen, podrazumijeva kako i ustanove u kulturi moraju usvajati znanja
upravljanja marketingom, bez obzira na to djeluju li u profitnom ili neprofitnom sektoru. Nova poslovna znanja omogućuju
ostvarivanje vizije, misije i ciljeva takvih ustanova jer, uz ostalo, učinkovito predstavljaju proizvode i usluge općoj i specifičnim
segmentima javnosti. Uslijed novih izazova i zahtjeva vremena, veze između kulture i gospodarstva sve su nužnije. Tamo
gdje ih nema, treba ih uspostaviti i razvijati, a tamo gdje možda već postoje u nekom skromnom obliku, treba ih jačati.
Podijeljen u tri poglavlja jedne logične cjeline, rad nastoji dokazati da unutar same kulture postoje potrebe suvremenog
upravljanja, strateškog razmišljanja i djelovanja, odnosno, usmjerenosti ka tržištu. Kultura i umjetnost kao javno dobro
pridonose općem dobru. Stoga je nužno omogućiti njihovu opstojnost i razvoj, a to je dužnost vlasti na svim razinama,
menadžmenta kulturnih ustanova i ostalih dionika u užem i širem okruženju.
Ovaj prilog donosi sažetak istraživanja, s naglaskom na neke važnije dimenzije novih razvojnih koncepata, te na rezultate
ankete.
Marketing je proces, (poslovna) filozofija, znanost, umjetnost i vještina
Marketing
je „društveni proces koji kroz stvaranje, ponudu i slobodnu razmjenu proizvoda i usluga koji nose vrijednost
drugima, pojedincima i grupama omogućuje da dobiju ono što im je potrebno ili što žele“ (Kotler i sur., 2008:6). Valja se
pozvati i na Druckera čije je promišljanje umijeća upravljanja marketingom vrlo blisko temi ovog rada, jer prodaju čini
suvišnom. „Jedino što je tada potrebno jest da su proizvod ili usluga dostupni“ (ibid.).
Pavičić (2003:26) navodi sadržajnu, općeprihvaćenu definiciju koju je osmislilo Američko udruženje za marketing (engl.
American Marketing Association
, AMA), prema kojoj je riječ o procesu „planiranja i provedbe stvaranja ideja, proizvoda i
usluga, te određivanje njihovih cijena, promocije i distribucije radi obavljanja razmjene koja zadovoljava ciljeve pojedinaca
i organizacija“. Tako su specifičnosti marketinga, drži Pavičić (ibid., 2003:30), upravo sve one aktivnosti koje su primarno
razvijene u profitnom sektoru, a odnose se na: usmjerenost ostvarivanju profita; ciljne skupine u kojima sudjeluju kupci,
dobavljači, posrednici, opća javnost, zaposleni; standardne i transparentne vrijednosti koje su predmet marketinške
razmjene. Za Kotlera (2008:8) marketing obuhvaća dobra (fizičke, materijalne, opipljive proizvode), usluge, događaje
(kulturne, umjetničke i tome sl.), iskustva, osobe, mjesta (gradovi, države i td.), imovinu, organizacije (neprofitne udruge,
muzeji/galerije i tome sl.), informacije i ideje.
Srž marketinga nije (samo) odjel, proizvodni pogon ili interijer ustanove nego, prije svega, poslovna orijentacija uprave i
zaposlenika. Marketing ne predstavlja (samo) matematički preciznu primjenu znanstvene teorije već ponajprije kreativnost
u pristupu primjeni metoda i instrumenata. Zato jemarketing i (poslovna) filozofija i znanost i umjetnost! Suvremeno tržišno
okruženje zahtijeva i potpuno nove poslovne prakse. Stoga je osobito na tržištu kulture upravo koncepcija holističkog
marketinga primjenjivija nego na tržištu bilo kojih drugih dobara i usluga. Tvrdnja kako je „sve važno“ (ibid., 2008:17)
podrazumijeva multidisciplinaran pristup razvoju i realizaciji marketinških procesa koji se sastoje od četiri međuovisne
komponente:
marketing odnosa
,
integrirani marketing
,
interni marketing
i
društveno odgovoran marketing
. Holistički marketing
je orijentiran na postizanje vrijednosti za kupca. Zbog toga obuhvaća aktivnosti istraživanja, razumijevanja, stvaranja, isporuke,
postizanja i održavanja vrijednosti, pri čemu središnja uloga pripada strateškom planiranju (ibid., 2008:41).
Pojedinačni i skupni osjećaji pripadnosti zajednici s vremenom su doveli do nastanka i razvoja neprofitnog sektora, organski
povezanog s koncepcijom društvene odgovornosti. Ovom kontekstu treba dodati i pojam
općeg dobra
. To je i stanje i
proces ostvarivanja najvećih mogućih vrijednosti za najveći mogući broj ljudi. U okviru javnog sektora radi se o društvenom,
ekonomskom i ekološkom dobru koje obuhvaća pojam „trostruke bilance“ (Kotler i sur., 2007:5).
Pojam „neprofitne organizacije“, smatra Pavičić (2003:22), obuhvaća privatne i javne organizacije, odnosno, „sve one
organizacije koje služe ostvarivanju nekog određenog javnog interesa ali im osnovna svrha postojanja nije ostvarivanje
profita“ (ibid.). Kulturu i umjetnost, primjerice, autor (ibid., 2003:24) klasificira u skupinu osnovnih neprofitnih djelatnosti,
odnosno, aktivnosti ili organizacija. Neprofitne organizacije mogu biti one koje se financiraju sredstvima ostvarenim vlastitim
djelovanjem, one čija se djelatnost financira sredstvima državnog, županijskog, gradskog i/ili općinskog proračuna, te one
koje sredstva prikupljaju dobrovoljnim prilozima (ibid.).
54 Muzej Moslavine Kutina koji se bavi i organiziranjem likovnih izložbi, ustanova je koja djeluje u okviru Pučkog otvorenog učilišta Grada Kutine. Galerija
Krste Hegedušića
u Petrinji djeluje
također u okviru gradske ustanove, Pučkog otvorenog učilišta. U posebnim prigodama djela likovnih umjetnika izlažu i Dom kulture „Kristalna kocka vedrine“ Sisak, Gradski muzej Sisak, te Narodna
knjižnica i čitaonica „Vlado Gotovac“ Sisak, ali im je izložbena djelatnost – sporedna. Gradska galerija „Striegl“ Sisak stoga je jedinstvena, samostalna, neprofitna kulturna ustanova na području cijele
sisačko-moslavačke regije.