Basic HTML Version
214
riječi
likovnost
likovnost
likovnost
likovnost
likovnost
LIKOVNOST
Alma Trauber
Tijelo u prostoru.
Dvije izložbe u Gradskoj galeriji Striegl.
Sanjiva dihotomija tjelesnosti
Umjetnost je vijekovima tragala za idealnim tijelom i još uvijek nije pronašla jedinstveno utjelovljenje. Tome je tako iz razloga
što taj ‘ideal’ ovisi o mnoštvu čimbenika uvjetovanih složenim kontekstima vremena kojem pripadamo i zbog činjenice što
je umjetnost uvijek i nužno dvoznačna. Fizionomija mišljenja o statusu i identitetu tijela u suvremenom društvu otkriva nam
se kroz mnoga interdisciplinarna istraživanja. Tek jedno od brojnih objašnjenja sadašnjih pozicija u pogledu shvaćanja ljudskog
tijela, u kontekstu suvremene umjetnosti, donosi nam viđenje Nicholasa Mirzoeffa u kojem nas podsjeća na opservaciju
Waltera Benjamina:
‘’Generacija koja je u školu odlazila konjskim tramvajem sada je stajala pod otvorenim nebom na selu u kojem
ništa nije ostalo nepromijenjeno osim oblaka, a ispod njih, u polju kojim su bješnjele bitke, eksplozije i destruktivne sile, nalazilo se
maleno i krhko ljudsko tijelo.’’
15
.
Slika je to modernističkog čovjeka koji se nakon Prvog svjetskog rata vraća u iščašeni svijet u
kojem osim neba ništa više nije bilo isto. Mirzoeff prevodi tu sliku u suvremenost na način da se danas i samo nebo pro-
mijenilo, i u svijetu u kojem je promjena norma na dnevnoj razini, nužno je da se i samo tijelo drastičnom brzinom mijenja.
No, ako se tijelo mijenja, i sve drugo će biti promijenjeno. Tijelo je po njemu odjednom postalo posljednja točka otpora
spram globalnih imperativa postmodernizma, ali i prvo što će biti pod njihovim utjecajem. Obratiti se tijelu u postvremenu
u kojem živimo, i to kroz temu ženskog tijela, doima se kao kompleksan izazov koji svakog umjetnika i promatrača postavlja
u položaj koji prvenstveno traži posredno i neposredno iskustvo vlastitog tijela i tijela drugih, ali i osvještavanje interrelacija
i značenja koje je tijelo nakupilo tijekom vremena. Obzirom da se tijelo uslijed urušavanja granica između kulture i prirode
više ne smatra fiksnim, već fleksibilnim sadržajem, prikaz i tretman tijela u svim umjetnostima dobiva sasvim novi identitet
smješten u polju medijacije između tijela umjetnika i tijela promatrača. Ako prihvatimo filozofsko shvaćanje tijela prema
Jean-Luc Nancyu koji tijelo smatra temeljem naše egzistencije i pridaje mu ontološki status, onda je i ova paralela između
prikaza tijela i stvarnog tijela sasvim izvjesna.
U tom okrilju radovi
Ronalda Aleksandera Lindgreena
donose temu tjelesnosti kroz tradicionalne oblike ženskog akta i
portreta, koji se svojim osnovnim oblikovnim i izražajnim elementima naslanjaju na modernističke postulate. Činjenica je
da se ženski akt, više nego bilo koja druga tema u povijesti umjetnosti, smatra neprikosnovenom umjetničkom temom.
15 Mirzoeff M. (1995) Bodyscape: Art, modernity and ideal figure. London: Routledge, str. 1. Dostupno na: https://www.academia.edu/10359468/BODYSCAPE_Art_modernity_and_the_ide-
al_figure (10.3.2016.)