Basic HTML Version
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
proza
riječi
169
Upravo radi toga, radi vjernog čekanja, Dama je bila zadovoljna osoba. - Imam te, procijedio bi se usklik sladostrasnog
zadovoljstva. Nije bilo važno koliko je komada stiglo i što je stiglo, važno je bilo da je Žana odabrala i dočekala spremna
poklon kojim se daruje.
Prolazili su mjeseci, a metar je postajao sve duži, jer, što je stan bio zatrpaniji, to je sve uža Dama lelujala prolazima kroz
njega. Već su se pred vratima skupljali potrebiti koji su skromno čekali trenutak kada će odvojiti odjeću kao buduću hranu
za njih. Ali, postojao je problem, unatoč tome što je nova hrana četrdeset i osam sati zatomljivala glad, njih je bilo u sve
većem i većem broju, tako da je sada samo po dva sata dnevno mogla odabirati, a to je ipak bilo premalo - pokloni su stizali
sve rjeđe, a neumorne ljude nije bilo lako nahraniti. S vremenom ju je počelo ljutiti što su opet počeli hodati polugoli i svu
njenu dobrotu pretvarati u hranu, a i ne baš tako dobri djelatnici Prerađivačnice odjeće u mutnim su poslovima zarađivati
na njenom strpljenju.
Sve do jednoga jutra kad je gladna gomila uletjela u stan.
***
Bila sam u prvima redovima, odmah iza policajaca. Srušili smo drvenu banderu na ulici i čekali danima da se mala kuja sjeti
i nas. Kako nekome toliko bogatom objasniti kada ti kruli u želucu? – To je samo početak i nije ni tako loš. Ali onda krene,
počinje se grčiti lice, udovi postaju sve teži, zubi počinju škripati. Grizla sam si meso unutar usta samo da odgurnem misli
od hrane. Da, ja sam zvijer, to mi je jasno. Bez zraka čovjek umire u trenu. Ali bez hrane? Poštenije bi bilo da nas mala kuja
pobije šmajserom nego drži na kratkom povodcu da, u potpunosti ovisni o njoj veličamo opako dobročinstvo i glad za
pažnjom.
No dobro, čekali smo pred vratima, već su ljudi odgrizali komade svoje kože i žvakali ju, buncali, urlali, a mala je kuja bila
skrivena u svojoj krletci od tkanine. Znate li kakav je okus svježe kože? Moje je tijelo prepuno čireva koje nikakve dlake ne
mogu sakriti.
I tada smo razvalili vrata. Iako je bilo dovoljno za sve nas, grabili smo više no što smo mogli zadržati, ne gledajući što
uzimamo. Isprva se nismo tukli, ni uzimali jedni drugima ugrabljeni plijen, ali kako se stan praznio, počeli smo si međusobno
otimati. Moj bijes je postajao sve veći do trenutka kad me napala neka žena i počela iz ruku trgati komade odjeće kao da mi
dere kožu. - Ne znaš ti, ja imam djecu doma, urlala je, na što sam joj odgovorila - Nisam ti ja kriva što si ih okotila.
Jer stvarno, nitko nije birao da se rodi. Nitko nije kriv zato što postoji. Netko te ispljune na svijet i ti trebaš okajavati cijeli
život kao da si kriv radi toga, dok netko treći svojevoljno odlučuje o tvojem postojanju.
Ne znam što se kasnije događalo jer mi je glavu razbila o rub zida. Kad sam se osvijestila, stan je bio potpuno prazan, jedino
što su po podu tu i tamo ležali komadi odjeće koji su nekome ispali u bijegu. U daljini sam čula rotirke policajaca, onih istih
koji su prvi ušli i pokupili najbolju robu. Sada su se vraćali praznih ruku i megafonom javljali da se svi lopovi predaju. Zgrabila
sam svu odjeću s poda i pomoćnim izlazom izletjela iz zgrade. Odnijela sam ju u tvornicu za preradu i cijelu hrpu bacila u
stroj koji ju je sažvakao pred mojim očima. Za tih nekoliko kila dali su mi puno manje hrane no inače pod izlikom da su
pretrpani i da je sada cijena manja.
Upravo sam se najela, odspavala i opet krećem u potragu za ljudima koji imaju višak. Moja je najveća želja da me netko
prepozna. Da me netko čuje, da me pripitomi. Mene, koju se ne može sakriti ni zatrpati. Jer ja sam glad. Ona koja je
sposobna na sve.
***
I dok se glad posljednji put sagnula i uzela zadnju izgaženu krpu s poda, taman prije dolaska policajaca nije čula ono što glad
nikada ne čuje - Ja nisam tkanina, ja samDama od tkanine, šapnula je u prazno dok joj je tijelo vijorilo na vjetru pod čvrstom
rukom neumoljive gadi.
LUDI CAR
Bio jednom car koji je umislio da je nekoć davno bio običan čovjek s imenom Miki. Do toga dana, car je stoljećima vladao
velikim carstvom – nikakva greška i krivnja nisu mogle taknuti njegovo srce, jer su mu čak i trzaji nogu u snu bili u službi
same ljepote i dobrote. Žene su ga obasipale trešnjinim laticama svoje ljupke pažnje, ne znajući za požudu i ljubomoru.
Car se svakog jutra kupao u izvoru tople vode koja je imala okus čokolade, dok su mu one vrhovima kose draškale tijelo.
I životinje su bile slobodne, tako da su ponekad dolazile među ljude, osobito najdraži ovan i lav. S muškarcima je obilazio
carstvo ploveći brodom, te su i njihovi susjedi znali da prolazi voljeni car, jer svatko tko je bio u blizini vidio je – car ih uči – je