Basic HTML Version
120
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
***
S kiše se trune bolesti,
ponekad samo zvuče ili cvjetaju,
nepogrešive su u poricanju
bilo kojeg trenutka. Moram se maknuti
s ceste, moram uspavati dijete,
probuditi vozača koji mi prianja kao laž.
Lijepa fotografija rascijepila je grad.
Na licu pukotine, pravilnost silaznog
kretanja. Prenaglašeno ime, pogrešan
naglasak iz jednine međuprostora.
Bilo mu je hladno kad sam ga probudila,
koža mu je ostarjela brzinom kataloga.
Moram pokriti igračke, zaboraviti san,
reći pismonoši kako više ništa ne mogu
učiniti s tuđim životima.
Kiša nas je zaštitila od prve nepotrebne riječi.
Sjene su polijegale jedna u drugu,
bolest je sve uljepšala. U prozoru sam sigurna
od putovanja. Zrak je utrnuo. Iznutra raste hlad.
Moram saditi noć u ženu. Moram odvesti cijeli krug.
Toliko toga usputnog. Moram ti reći sve.
Sahranjujem ti kosu
Usta su mi puna tvoga neizgovorenog tijela.
Došli smo u tu slabost kažeš mi,
Pokrivač je hladan kažem ti.
Tkan je za odgođenu bolest.
Presložena, polomljena prisnost,
Način na koji su te utiskivale godine.
Tvoje me vrijeme prekriva
Obiljem vode, dobre vode
Sahranjujem ti kosu
Na neko drugo tamno mjesto