kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
119
Marijana Radmilović
Rođena je 1971. u Vinkovcima. Završila je studij kroatistike u Osijeku. Pjesme i priče objavljivala je u
Quorumu
,
Književnoj
reviji
,
Plimi
i
Zarezu
. Zbirku poezije
Portreti nepoznatih žena
objavila je 1998., a godinu dana kasnije za nju je dobila književnu
nagradu Josip i Ivan Kozarac. Na prvim
Danima Dobriše Cesarića
u Požegi, dobila je nagradu Dobriša Cesarić za najbolju
neobjavljenu knjigu poezije
Bolest je sve uljepšala
(2003.), te nagradu Kvirin za mlade pjesnike.
Sve ove godine
Žlica kojom smo jeli
naše svakodnevno, a ti joj kradom
otapao dno.
Otkud sada tako pristala.
Neki je čovjek maloprije bio ovdje,
njegovao moje rečenice:
Na ovom mjestu moraš stati
i pokušati sve.
S kakvom ti radošću otvaram vrata.
Prvi put činim za tebe
sigurnu razdaljinu od zdravlja
do bolesti.
Žlica koja se bila zametnula,
liječeno jutro, sve njeno prešućeno.
Smrt ima bijelo, nečisto lice
i dobra nam je, sve ove godine.