Basic HTML Version
114
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
Ivica Prtenjača
Rođen je 1969. u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radi od svoje petnaeste godine kao čitač vo-
domjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac,
knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Živi i radi u Zagrebu.
Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinske kolumne, a često vodi i književne festivale, promocije i književne sajmove.
Pojedine pjesme, ciklusi ili knjige prevedeni su mu na dvadesetak jezika. Sudjelovao je na dvadesetak europskih poetskih
festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten u više antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književno-
sti. Predsjednik je odbora Goranova proljeća. Na Trećem programu Hrvatskog radija vodi i autorski potpisuje emisije Moj
izbor i Jutro na Trećem.
Objavio:
Pisanje oslobađa
(poezija, 1999.);
Yves
(poezija, 2001.);
Nitko ne govori hrvatski
(s Brankom Čegecom i Miroslavom
Mićanovićem; izbor iz poezije, dvojezično hrvatskoko/francusko izdanje; 2002.);
Uzimaj sve što te smiruje
(poezija, 2006.);
Dobro je, lijepo je
(roman, 2006.);
Okrutnost
(pjesme, 2010.);
Kod Yvesa
(priče, 2011.);
Brdo
(roman, 2014.).
Nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost 1998., Zagreb (
Pisanje oslobađa
); Kvirinova nagrada za najbolju knjigu
pjesama autora do 35 godina, 2001. (
Yves
); Nagrada Kiklop za pjesničku knjigu godine 2006. (
Uzimaj sve što te smiruje
); Risto
Ratković za najbolju pjesničku knjigu u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji u 2009. (
Okrutnost
); Nagrada Kiklop za pjesničku
knjigu godine 2010. (
Okrutnost
); Nagrada VBZ-a i TISAK medije za najbolji neobjavljeni roman 2014. (
Brdo
).
SUDBINA
Živim u prizemlju,
iznad mene, moja susjeda,
profesorica hrvatskoga
čita iz taloga kave,
zavrti šalicu, ta kretnja je
toliko precizna,
da u talogu ostaju same
ozbiljne stvari.
Vidim putovanje, voli te,
neizlječivo je, ovo je laguna,
rodit ćeš…
Ja pijem espresso i kad pogledam
uvis vidim da su mi ozbiljno
zakrčeni pogledi u nebo,
moja susjeda čita iz taloga,
i što joj mogu?
Iziđem van,
sjedim pred zgradom,
na klupici, vrtim se,
gledam u njene prozore,
je li moguće da je to samo
pola problema?
Ispod mene, u suteren,
uselila je mlada obitelj,
žena i njene prijateljice,
također često,
okrenu šalice, čekaju,
a onda opet isto,
ovaj put malo više o razvoju djece,