106
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
BADEMI U TVOME KRILU
Svaki dan donesem
po jednu važnu odluku.
U svezi s tobom
jer ja sam jedini od stotinu
koji te se
sasvim pouzdano
ne sjeća.
Klasje žita blista u retrovizoru automobila
u kojemu
na prednjem sjedalu
sjedim mrtav
i brojim mrtve sadnice badema u tvojem krilu.
Zato što sam slijep
mogu o bilo čemu
kad god to hoću
prestati govoriti.
Između zemlje
i prvog milimetra zraka
postoji jedan nevidljiv
beskonačno istanjen
neproziran sloj usamljenosti
u kojemu mjesečina
od svjetlucanja ribljih ljusaka
u noćnoj travi na obali
i rasutih uspomena i prisjećanja
začinje anđele.
Strašno je zapravo to
čime ja plaćam slamnate krovove gorjeti
svaki put kada ti
poželiš zaspati na cesti.
Svatko tko je hodao
slagao je more.
Slagao je bar jednom mene
i moje strpljenje
i neka zato
ne odlaže sandale u kut
zakucava čavle u zid
i ne prilazi mi postelji.
Jer,
izgubit će svatko
tko u dva iza ponoći
bilo čime i bilo kako
trguje s nekim
koga nema.