Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
89
Bik
Sam, na uzvisini. Čvrst u stavu. Čeka kad će ka
kav vjetar približiti livadu.
Vidim da mu oko suzi. U njemu roj mušica,
klize pobjeloočnici, ljepljive i nasrtljive. Jezikomželi
oblizati vlastiti rog. Trzne glavom, a ona, misleć da
poziv je, dojuri.
Krava jedna.
Ovca
Zalutala, dakako. Mislila si, tu će biti toplije.
Ideš pašnjakom izgubljena sred doline. Prevr-
ne te mjesec, od juga nastane sjever. A zapadni
te vjetar pokreće.
Osjećaš se goluždravo u samoj koži, jer ovo runo
nekako nije tvoje. Pa ni pašnjak, ni mjesec, ni otok.
Zoveš kišu da te izbriše, smanji, stanji, da nestaneš!
Ušla bi u kutiju šibica, ali ne želiš biti ploha. Ti, kovr
čava i plaha, nasmiješi se! Na istoku si, još loviš se-
kundu sunčeva zalaska.