Basic HTML Version
78
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
IZABELLA
otvarala se, kroz trezor u švicarskoj banci: nepoznatom
donositelju sa šifrom, ali brojčanik bijaše sakriven
negdje daleko u limfi, i svaka brojka šifre na drugom
mjestu pod kožom, moraš temeljito tražiti, u smijehu reče,
po svim provincijama tijela, a puno je lažnih znakova
putom; i pustih, da što, posne prste u potni lopovluk puti;
prvo mi podmetnu, odmah pod cicama, maursko zlato i leteće
azteške bogove sklopljene od elektroničkih cijevi, stremili su
u vis i govorili nejasno a s vremena na vrijeme mljackali
praznim ustima, zacijelo žedni katrana i octa; potom,
kada dođoh
bliže pupku, pognaše me centauri i kauboji, navodno
zabunom, zbog
smetnje pri napadu na švercerski vlak iz bohemije (tri rupe
od metka na mojoj kapi svjedoče da ne lažem;) najposlije,
iz duboke ilegale, kada bijah blizu bedara, zazva vampire
čiste
svjetlosti što mi otpočeše crpjeti tijelo, kao naftnu bušotinu
na pacifiku, i pretakati me u spremnike maskiranih
vremenskih
brodova (za utopiju i sibir), ali, ljupke sablasti, to je
nesporazum, rekoh, i kroz diluvijalno zelenilo i paprat
zasprintah spram južnog obzora gdje je već blistao,
neoprezno
otkriven, tobogan svijeta među njezinim nogama, i runjavi
crni
maslačak pod pupkom vrtio svemirske bure u kristalne
uzlove,
blizu sam, izabella, već dodirujem tvoje tajno spremište oružja
na dnu galaktičke drage, već žudnim pendrekom izbijam
šifru iz
šarki bedara, i već druge riječi s nama gospodare, okreni se
izabella, nepoznati donositelj je na pragu, okreni se nježno