Basic HTML Version
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
uskličnik
riječi
1
USKLIČNIK
Filon Aleksandrijski
Kaligula i Židovi
Nedugo nakon što je rimski car Kaligula (car od 37. do 41. god. posl. Kr.) poželio da ga svi podanici štuju kao božanstvo,
te da mu se, kao drugi, javno mole i Židovi,
1
kako po sinagogama tako i u samom Hramu u Jeruzalemu, gdje je također
namjeravao postaviti svoj kip, izbili su neredi u Aleksandriji. Naime dok Egipćani odnosno egipatski Grci u takvoj carevoj želji
nisu vidjeli ništa sporno, Židovima je postavljanje carevih kipova u njihovim svetištima predstavljalo svetogrđe preko kojeg
nisu mogli prijeći.
Budući da se napetosti u Aleksandriji nikako nisu smirivale, odlučeno je da 39. godine obje strane, i židovska i grčka, poša-
lju svoje poslanstvo caru u Rim u nadi da će se tako doći do nekog rješenja. Židovsko poslanstvo, predvođeno uglednim
filozofom Filonom Aleksandrijskim (oko 20. pr. Kr. – oko 50. posl. Kr.), trebalo je Kaligulu podsjetiti na prava koja su Židovi
kao građani Aleksandrije imali od njezina osnutka u 4. st. pr. Kr., i ujedno mu objasniti zašto je Židovima nedopustivo moliti
se caru kao Bogu, dok je poslanstvo protivničke strane, predvođeno gramatičarom Apionom (oko 20. pr. Kr. – oko 45.-48.
posl. Kr.), jednostavno na sve moguće načine pokušalo ocrniti Židove.
Slikovit opis susreta dvaju poslanstava i Kaligule, kao i općeg stanja napetosti koje je, ponajviše zbog careve psihičke poreme-
ćenosti, vladalo u to doba, daje sam Filon u svome djelu
„O poslanstvu Gaju“:
2
» Nakon što je Agripa napisao i zapečatio to pismo,
3
pošalje ga Gaju. Zatim se zatvori u svoju kuću i ondje ostane, uzrujan i
rastresen, osobito se brinući što se sve može dogoditi. Jer pogibelj koja mu je prijetila nije bila neznatna – uključivala je pro-
gon, porobljavanje i posvemašnje pljačkanje ne samo onih Židova koji žive u Svetoj Zemlji, već svih Židova diljem naseljenog
svijeta. A cara, pošto primi i pročita Agripino pismo, obuzme veliko uzbuđenje jer je svaka Agripina misao u njemu izazivala
strah da mu plan neće uspjeti. S druge pak strane, bio je dirnut Agripinom obranom židovskih prava i molbama koje mu
je uputio. Tako je Agripu sad hvalio, sad grdio. Okrivljavao ga je za preveliku naklonost prema svojim sunarodnjacima koji su
jedini od svih ljudi odbacivali odnosno izbjegavali njegovu deifikaciju, a hvalio ga je što pred njim ništa nije ni zasjenio ni sakrio,
naglašavajući da je to osobina istinski slobodnih i plemenitih naravi. Time dakle umiren zaključi da Agripa zaslužuje ljubazan
odgovor, te mu dade ono što je bilo od svega najvažnije – obećanje da podizanja kipa još neće biti. I naredi da se Publiju
Petroniju, upravitelju Sirije, napiše neka ne poduzima više ništa vezano za židovski Hram.
Međutim njegov milostiv postupak nije bio čist – mučan strah mu je bio primiješao dopisavši: „Ako netko, tko u susjednim
1 Za Kaligulinih prethodnika, careva Augusta i Tiberija, Židovi su zbog specifičnosti svoje religije bili oslobođeni od carskog kulta
2 Gaj Cezar August Germanik, odnosno Kaligula.
3 Kaligulin blizak prijatelj židovski kralj Herod Agripa (11. pr. Kr. – 44. posl. Kr.) napisao je caru dugačko osobno pismo u kojem ga moli da odustane od ideje podizanja svoga kipa u Jeruzalemskom
hramu.