Basic HTML Version
46
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
JARDIN DU LUXEMBOURG
Kroz gvozdena vrata uđoh u vrt:
Brončani Pan u sviralu svira
I meni u počast, nepoznatu čovjeku.
Plave ptice lete pod nebom. Za odmor,
Noću, spuštaju se na stabla. i opet
Lete. A ne gleda ih
Nitko. U alejama kestenā
Nizovi zelenih stolica. Vodoskok
Neumoran. Na kip gole žene, na mrtvo
Rame, sletio je golub. A ne gleda ga nitko.
Djeca puštaju lađice po vodi. I jašu
Na konjićima. Dovikuju se. Brzim korakom
Bliži se pognuta starica
Mladim crncima što se bezbrižno
Kartaju na njezinim stolicama
Pa joj izdaleka pokazuju bijele zube.
A ptice ne gleda nitko.
Stranac se naginje (možda sam to ja?)
Da pročita natpise na podnožju kipova:
Vrt je pun kraljica, vojvotkinja, pjesnikā.
U sjeni spomenika CLEMENCE ISAURE
Nemirna djevojka crnim plamenom očiju
Pali okolo sebe pet mladića koji sjede prikovani
Uz nju. Dosadno joj: ona bi htjela biti
Samo s jednim od njih. A ptice ne gleda nitko.
Stara gospođa prolazi kraj djevojke, sjeća se mladosti:
U kamenim vazama cvali su cvjetovi,
A muške su ruke grlile njen struk, i ptice su prelijetale
Nad njima, nad stablima. Ali ih nije vidio nitko.