Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
45
MOJA BAKA BLAGOSILJA ŽITA
Tiha nedjelja. Sunce. Žita se u polju zelene.
Od kapele procesija ide na Lazine:
Treba žito blagosovit, Bože pomozi!
Velečasnog boli noga ... Mjesto njega moja baka,
U ime božje, vodi i moli. Ja nosim križ okićeni,
U sredini: zdesna mi baka, a slijeva Liza Šumareva.
Čuj moju baku: -Isuse blaga i ponizna srca!
Svi: - Učini srce naše po srcu svojem!
Liza Šumareva svaku r
ȉ
ječ kaže
Dva trenutka kasnije od svih.
Moje razmatranje:
Dobro bi bilo da je sada s nama i Toma Blažev. Isus
bi se njemu smilovao, i Toma ne bi morao psovati
kao jučer kada je u blatu zapao sa drvima i tri
puta opsovao - oslobodi, Bože, - Sveti Isusov Križ.
Tada me prekinu moja baka: - Od kuge, glada i vojske!
Svi: - Oslobodi nas, Gospodine!
Moje drugo razmatranje:
Zašto se baka nije molila Bogu da nas oslobodi vojske
prije nego što je tata otišao u rat? Baš su želi žito
na Lazinama kad se čulo: Mora se u rat! I on je
otišao sa srpom kući da se spremi. Bog i moja baka,
oni se jako vole: On bi sigurno čuo baku, jer se ona
njemu uvijek moli, i napamet, i iz crnog molitvenika.
Sad ću baš da izbrojim korake
Koliko treba da načinim s križem,
Dok baka prevrne list u molitveniku.