Basic HTML Version
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
riječi
231
do izražaja dolazi potreba sustavnog, dugoročnog planiranja i to ne samo kulturnog razvoja
62
. Zašto Sisak svoj razvoj ne bi
bazirao, primjerice, na imidžu „grada likovne umjetnosti“!?
Uslijed tržišnih uvjeta stvaranja i razmjene vrijednosti i u razvijenim, demokratski uređenim zemljama prisutna je borba za
ostvarivanje prava na kulturu. Taj se antagonizam ublažava sektorskom politikom koja nastoji smanjiti utjecaj ekonomski
uzrokovanih ograničenja koja izvjesnom broju pojedinaca ili (marginaliziranih) skupina onemogućuje sudjelovanje u
kulturnom životu. Naime, svi oni ljudi koji ne ostvaruju sredstva dovoljna ni za elementarnu egzistenciju, nisu u poziciji da
zadovoljavaju ni svoje kulturne potrebe i interese, od kvalitetnog obrazovanja do konzumiranja vrhunskih proizvoda kulture
i umjetnosti. Zbog toga je malogdje u svijetu kultura prepuštena samo i isključivo tržištu. „I kulturno stvaralaštvo ali i difuzija
i recepcija oslanjaju se i na druge izvore sredstava, a ne samo ‹korisnika› koji kroz cijenu ulaznice plaća odgovarajuću cijenu
za umjetničko djelo – robu predstavljenu na tržištu“ (Dragićević Šešić i sur., 2013:37). Zato se u američkim časopisima iz
područja ekonomije kulture susreću radovi koji se bave upravo ‹neuspjehom tržišta› (
market failure
) u kulturi“ (ibid.).
Kultura u funkciji razvoja turizma
Turizam kao „
industrija slobodnog vremena
“ (Usorac, 2010:188) danas poprima karakter primarne, egzistencijalne potrebe.
Potrebe pak izazivaju turističku potražnju, a ona kao svoj realizirani oblik – turističku potrošnju; turistička potrošnja ovisi o
slobodnom vremenu pojedin(a)ca, slobodnim financijskim sredstvima, kvaliteti turističke ponude i posredničkoj funkciji, a
činom realizacije prerasta u turistički prihod. Turizam ne stvara dodanu vrijednost, već mogućnosti da se koriste prirodni
resursi, kapital i rad, te utroše vrijednosti stvorene u drugim djelatnostima. Turizam ne stvara ni nove proizvode, već obavlja
preraspodjelu stvorenih vrijednosti, tj. prelijeva dohodak iz grana koje ga stvaraju i iz krajeva s razvijenom proizvodnjom
i gospodarstvom u pravcu turističko-receptivnih područja, putem turističke potrošnje, odnosno ponude i potražnje. Ali,
turizam stvara novi dohodak, a njegov izvor je inozemna potrošnja u receptivnoj turističkoj zemlji.
U razvijenim zemljama svijeta „spajanje“ kulture i turizma uglavnom je završeno. Uproteklih petnaestak godina i uHrvatskoj
su učinjeni značajni politički, stručni i organizacijski pomaci što je pridonijelopovećanju i poboljšanju ukupne turističke ponude
i izvanpansionske potrošnje. Međutim, uvijek valja biti na oprezu zbog opasnosti (ne)namjernog komercijaliziranja i kulture
i turizma, odnosno, turističke kulture/kulturnog turizma. Jer, kako upozorava Bartoluci (2013:17), turizam u Hrvatskoj
„ostvario je zavidnu razinu društvenog i gospodarskog razvoja, ali je upitno je li on održiv u budućnosti“. Vrijednosti kulture,
naime, olako smo skloni žrtvovati trenutačnim interesima i ostvarivanju dobiti „pod svaku cijenu“. Orijentacija na sadržaje
koje bismo mogli podvesti pod zajednički nazivnik
folklorizacije turizma
, tj.
kulturizam
, na dugi je rok društveno i ekonomski
pogubna. Tome unatoč, Jadrešić (2001:45) je apsolutno u pravu kada zastupa tezu da se „svaki istinski kulturni čin ili kreacija
te doživljaj spomeničkog razgledavanja može i treba verificirati i putem tzv. ekonomskog ili poslovnog učinka, posebice
kad se on etablira u supstanciju turističkog događanja. U tom smislu na kulturu treba gledati kao na podlogu određenoj
proizvodnji ili usluzi, a ne kao na potrošnju i eventualnu elitnu potrebu uskog broja konzumenata“.
Profil kulturnih turista uHrvatskoj prvi put je „skiciran“ na temelju sveobuhvatnog istraživanja kojeg je zapotrebeMinistarstva
turizma 2008. godine realizirao hrvatski Institut za turizam na kvotnom uzorku od ukupno 2.450 ispitanika. Ukratko, više i
visokoobrazovani posjetitelji srednje i mlađe životne dobi najvažniji su segment kulturno-turističke potražnje u Hrvatskoj,
prosječne starosti 39 godina. Ti su pokazatelji u skladu s profilom europskih kulturnih turista. Posjetitelji kulturnih atrakcija i
događaja u kontinentalnomdijelu Hrvatskemlađi su od prosjeka, pri čemu je najzastupljenija tzv.
generacija Y
(do 27 godina),
(Stavovi i potrošnja posjetitelja kulturnih atrakcija i događanja u Hrvatskoj, 2009:9).
Prema nacionalnoj Strategiji razvoja turizma do 2020. godine u Hrvatskoj će se (uz i dalje dominantan proizvod
„sunce i more“) razvijati niz novih turističkih proizvoda, u čemu Sisačko-moslavačka županija i Sisak mogu prepoznati i
iskoristiti potencijale, odnosno, naći svoj interes. Budući da je kulturni turizam među najbrže rastućim vidovima turizam i
najdinamičnijim sferama svjetske ekonomije, njegov bi razvoj trebao biti prioritetan jer se industrija kulture i kreativnosti sve
više koristi u promociji destinacija, te povećanju njihove konkurentnosti i atraktivnosti.
Županija i Sisak posjeduje društvene resurse kao potencijalne turističke atrakcije
63
, među kojima su umjetnički i estetski
visokovrijedni i raritetni kulturno-povijesni ostaci, spomenici i likovno-umjetnička ostvarenja. No, turistički sektor u Sisku
je još uvijek nedovoljno razvijen i ne koristi sve mogućnosti koje se pružaju na tom području. Kako se može pročitati u
Strategiji razvoja grada Siska 2015. – 2020., (2015:39-41), a u vezi s motivima dolaska, domaći i inozemni gosti u Sisku ne
prepoznaju ni jednu atrakciju koja je izravno povezana s kulturom (u užem smislu te riječi) i (likovnom) umjetnošću, što je
vrlo indikativno.
62 Valja spomenuti iznimke! Naime, u posljednjih nekoliko godina svjedočimo snažnim iskoracima koje pojedini gradovi čine u oslobađanju svojih brojnih kreativnih potencijala, baziranih prije svega
na kulturnim djelatnostima i aktivnostima. Uz bok svjetskim metropolama, po kvantiteti i kvaliteti sadržaja (kulturnih/kreativnih proizvoda i usluga) mogu se svrstati Zagreb, Varaždin, Dubrovnik,
Zadar, Split, Pula a zasigurno će to uskoro učiniti i Rijeka čija je kandidatura za prestižnu titulu „Europske prijestolnice kulture 2020.“ nedavno prihvaćena.
63 „Sve pojave, objekte, procese i događaje koji kod čovjeka stvaraju potrebu za kretanjem da bi zadovoljio svoje društvene i kulturne potrebe, nazivamo društvenim (antropogenim) resursima. To
su oni sadržaji za koje su vezana estetska i znamenita svojstva (atributi), a stvorili su ih narodi ili etničke skupine u davnoj ili bliskoj prošlosti. Dijele se na kulturno-povijesne, etnosocijalne, umjetničke,
manifestacijske i ambijentalne društvene turistički atraktivne resurse“ (Čavlek i sur., 2011:147).