Basic HTML Version
210
riječi
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
MARIJA
: Dajte malo o svemu razmislite, raspitajte se, a
ja ću dotle poslušati naše nogometaše. Vi kažete, da biste
trebali stadion?
FRANCEK
: Je, i to natkriti!
JUREK
: Kak je o onaj na Poljudu, ali malo menši!
MARIJA
: I to u Buševcu?
FRANCEK
: Je, v Buševcu! Pak ne bumo mi Buševčani de-
lali stadion v Mraclinu.
JUREK
: Nek si ga oni sami delaju! Je li tak, vatrgasci?
KARLO:
Dobro je! Eto, sada ste dobili mali uvid u moder-
nu interpretaciju dramskog predloška! A sada vas molim
da se skinete!
(pauza)
Što čekate, skidajte se!
MARIJA:
Molim? Je li to vi nama govorite?
OŽEK:
Kaj, ja da se sada tu pred semi slečem?
OSTALI:
A toga ne bu!
KARLO:
Što je sad ovo? Pa kakva bi to bila moderna pred-
stava bez, kako da kažem, golih glumaca na sceni!
FRANCEK:
(pokazuje publiku)
Ali tu ima i male dece!
KARLO:
Pa nismo mi kino ili televizija, pa da ne smijemo
malodobnicima pokazivati golotinju! U tome je bit suvre-
mene kazališne umjetnost, kod nje nema cenzure! Ne
ćete valjda očekivati da na kazališnim plakatima piše: Ne
preporuča se mlađima od 15 ili 18 godina? Toga u kazalištu
nema!
JAKOP:
Ali golotinja nema veze s ovom našom predsta-
vom!
KARLO:
Pa ona nema veze skoro ni sa jednom predsta-
vom, ali u sadašnje moderno doba toga mora biti. Svaki
redatelj prema svojim osobnim afinitetima i sklonostima
pripremi neki golišavi umetak, tako da ima i on u tome
svoje zadovoljstvo.
OŽEK:
Ali, mene se čini, da je naša publika rado gledela i
ovo kaj smo ovak oblečeni predstavlali!
KARLO:
Molim vas lijepo, ostavite publiku na miru! Nije
ona mjerodavna da prosuđuje o predstavama. Ne možete
umjetnost dramskih projekata srozavati na razinu ukusa
publike. Pa njoj je vrhunac umjetnosti serija
Lud, zbunjen,
normalan!
Publika ima obvezu da kupi ulaznicu i da se pre-
pusti mašti redatelja koji ju umjetnički obrađuje prema
svojem nahođenju. Ako želite podilaziti publici dovoljno je
isplaziti jezik, pokazati joj mali prst i ona se od srca smije!
(pokaže publici jezik i mali prst)
Je li to ona kultura koju žel-
ite?
OŽEK:
Mene se to baš nekak i ne vidi. Da se negdo drugi
sleče, bumo rekli ova naša Marija, onda još tak-tak, ali ja ili
Pepek, Bog sačuvaj!
KARLO:
Pretpostavljao sam da vam nisu poznati niti te-
meljne stvari suvremenog kazališta. Zbog toga sam, da ne
bismo gubili vrijeme pripremio za vas jedan mali seminar
prema tekstu naše kazališne kritičarke Nataše Govedić o
EUROKAZ-u 1996. godine, objavljenom te godine u čas-
opisu FORUM, broj 9. To je časopis Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti. Kao što vidiš, Jakove, tekst nisu pisali
nikakvi šarlatani. Tekst je doduše od prije dvadeset godina,
ali kako ste vi u kazališnom smislu barem pedeset godina
zaostali, bit će Vam i on poučan. S obzirom da je osvrt vrlo
opširan, izabrao sam samo bitne odlomke! Možemo?
(čita)
Nataša Govedić. EUROKAZ 1996.
Zagrebački Eurokaz ili Festival novog kazališta polazi od
postavaka koje će svu snagu posvetiti programatskom ni-
jekanju tradicije. Novo bi kazalište zahtijevalo Nekog No-
vog Čovjeka koji ne govori, ne vidi, ne čuje – i osim toga
„postoji“ bez scene, bez glumca i bez publike.
JAKOP:
Ček, ček, dej mi to znova prečitaj!
KARLO:
(čita)
Novo bi kazalište zahtijevalo Nekog Novog
Čovjeka koji ne govori, ne vidi, ne čuje – i osim toga „po-
stoji“ bez scene, bez glumca i bez publike.
(Jakopu)
I što ti
tu nije jasno?
JAKOP:
Niš mi ni jasno! Kakvo je to kazalište bez glumcov
i bez publike?
KARLO:
Takvo, kakvo ovdje piše!
JAKOP:
Ja toga ne razmem! Rastonači mi to!
KARLO:
Pak ovaj, to je bar jasno, kako da kažem, ovaj…
Reci ti meni, kojim je jezikom ovaj tekst pisan?
JAKOP:
Vidi mi se koda je hrvatski.
KARLO:
Je li ti razumiješ hrvatski?
JAKOP:
Normalno, da ga razmem!
KARLO:
Onda se nemoj praviti Kinezom i postavljati glu-
pa pitanja!
JAKOP:
To je, znači, bilo ono, kaj je Vitomira Lončar u svo-
jemu intervjuu Vijencu rekla da su ti vaši novi trendovi več
stirali publiku iz kazališča.
PEPEK:
Ožek, kaj ti veliš na ovo novo kazališče: nema sce-
ne, nema glumcov, nema publike!
OŽEK:
Ja se toga ne bi nigdar setil!
KARLO:
Ti, svakako, ne bi! Idemo dalje!
(čita)
Festival je
otvorio prvi redatelj Robert Wilson. Riječ je o diplomi-
ranom arhitektu, koji se proslavio režijama predstava u
trajanju od po nekoliko dana.
JUREK:
Kuliko, dej prečitaj još jemput!
KARLO:
…koji se proslavio režijama predstava u trajanju
od po nekoliko dana.
JUREK:
Veliš, nekuliko dan! A gdo jem je nosil pilo i jelo,
gde su glumci i publika spali? Kuliko je na kraju sve to ko-
štalo?
FRANCEK:
Naj sad i ti prekidati i pitati gluposti! Kaj bi
koštalo! Em si čul da nema scene, nema glumcov, nema