Basic HTML Version
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
riječi
195
b) nalazim poslove za nekoliko ljudi: za pisce, lektore, ilustratore, radnike u tiskari…itd.
c) njegujem domoljublje kroz hrvatski jezik
d) što nisam pristala na korupciju
Sve 5.!
A ne, njima je samo do te 3 kune.
Doduše, za 3 kune se mogu kupiti 3 tvornice, samo ja ne znam gdje se to ugovara? I s kim?
Čak samu jednom trenutku pomislila da te 3 kune znače neku simboličnu opomenu. Možda čak i prijetnju?? Ma ne...svašta.
No dobro... Razblažim crne misli i ulijem u kavu malo mlijeka.
Ne treba klonuti duhom
Jer u meni je Poduzetnički duh. A Poduzetnički duh je Pozitivni duh. To je duh koji je u stanju preploviti ocean na luftiću, (od
službenog pisma napravi avion ili Ždrala ili sl.) ) na bijeli papir napisati pjesmu, na prazno platno naslikati sliku, zmijski otrov
iskoristiti kao -protuotrov. I u nuli na računu - vidjeti odsustvo minusa na računu.
A ta prijetnja Ovrhom zbog 3 kune, mora da je samo neka glupa, banalna pogreška početnika Tomislava.
8. Princ investitor u Mlinoparu
A onda je došlo vrijeme da potražim bolji poslovni prostor od ovog ovdje (pokaže kuhinju)
Kako sam često prolazila pored Mlinopara, oronulog zdanja bivše tvornice papira, koje je zjapilo prazno, i to u frekventnom
dijelu grada, padne mi na pamet ideja da bi baš tu bilo dobro otvoriti ured i skladište. I odlučim ja malo prošvrljati. Vrata su
bila otvorena, (nije ih ni bilo) uđem.
Hodam po tom pustom, nadrealnom prostoru, old-timeru industrijske arhitekture koje je nekad zapošljavalo stotine
radnika. A sad stoji nasukano, još jedan od brodova flote TITONIK. Nakon brodoloma radnici nisu htjeli van, kao na
Titaniku. Pa ih istjeraše.
Mislim - neću naći nikoga. U poluruševnom je stanju, (ali da se to obnoviti, čvrsto je), obilazim hrpice žbuke koja je pala
sa zidova, preskačem poneku ciglu. A onda, na prvom katu, naiđem na tapecirana vrata. Gle - prava, pravcata kancelarija.
Pokucam i uđem. Unutra, za kancelarijskim stolom sjedi jedan debeli gospodin u odijelu s kravatom. Striček, u sedmom
desetljeću života. Vidi se da je neki rukovodeći kadar, ali odijelo mu malo staromodno. Ne baš fancy - menadžerski. Sjedi
nepomično, s blagim osmjehom na licu. A ne nadrkano (nabrijano) ko menadžeri. Ovaj ovdje je statičan i samozadovoljan.
Ogledni primjerak socijalističkog direktora - zaključim. (za izložbu) Zar takvi još postoje?
Striček je bio susretljiv. «Izvolite sjesti›› – ljubazno će. Ja mu objasnim da bih rado, po povoljnoj cijeni iznajmila prostor, i
uredila ga uz pomoć drugih obrtnika. Pozvala bih npr. dizajnericu hrvatskog nakita, dizajnericu hrvatske mode, jer znate,
rekla sam mu, (počela sam prezentaciju ) i meni je drago što se otvorio H&M, u centru grada, ali trebalo je, paralelno
otvoriti i dućan Hrvatskih dizajnera, pa kad turisti dođu u Zagreb, nek vide kaj mi znamo, nek kupuju... logično, zar ne? I tako
ja njemu pričam, prezentiram, bla bla, a on se samo osmjehuje i gleda kroz mene, kao da sam zrak, kao da sam prozirna. A
onda bi došli i drugi. (Npr. znam cvjećarku koja radi krasne aranžmane s hrvatskimmotivima). Mogao bi se otvoriti i kafić. I
restoran s hrvatskim specijalitetima. Puno ljudi bi se na taj način skinulo s burze. Malo po malo i Mlinopar bi oživio u starom
sjaju! Ponovo bi zaplovio!
Stari direktor se nije protivio, i dalje se smješkao se i s nekom čežnjom pogledavao van kroz prozor. Ovaj kao da je
nadrogiran (napušeno) - pomislim. Promotrila sam biljku na prozorskoj dasci - običan uredski fikus. A možda je zaljubljen?
Proljeće je odavno prošlo. (Možda se stari ljudi zaljubljuju u jesen? - svašta mi padne na pamet.)
Striček napokon progovori. Veli da je sve što sam rekla: Baš krasno, ali da on čeka INVESTITORE IZVANA koji će doći,
uložiti ili otkupiti Mlinopar.
TAD ME POGODILO PO TREĆI PUT. Ovaj put sam se zateturala.
Čekaj, pa Oni možda uopće ne računaju na nas?! Oni možda ne vjeruju u nas. Ne obaziru se na naše želje, ambicije, ne
vrijede im naše diplome niti naše ideje.
Izašla sam van, na ulicu, još jednom se osvrnula i vidjela gospodina druga - direktora kako na vrhu tornja čeka svog princa
investitora da ga spasi. (i pokloni mu briljantni prsten Provizije)