Basic HTML Version
194
riječi
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
6. Prvi uspjesi
Početni kapital od 10 000 kuna, posudila sam od mame, (koja je otišla u penzionerski minus na Maestro kartici), frendova
koji su još tad imali posao, bratića koji živi u Austriji i sličnih Hrvata.
Otkupila sam autorska prava od nekih pisaca, (što u novcu, što u obećanjima, što u povrću koje su moji starci uzgajali kraj
vikendice), dala tiskati prve knjige tiskaru samdala i rakiju koju sumoji starci ispekli u vikendici). I nastupila samna književnom
sajmu u Puli, pa čak i na Interliberu. Bome, krenulo me. Uspjela sam prodati dovoljno knjiga da podmirim svoje obaveze.
(pdv i doprinose )
Sve u svemu, za početak uopće nije bilo loše.
Za nagradu bih si priuštila 2 piva domaće proizvodnje i jedan veliki čips (okuse čipsa sam mijenjala).
Dobro, bilo je tu i luksuza, jer sad sam primala pozivnice za književne susrete i promocije. A tamo bi se uvijek našlo finog
buteljiranog vina, (Iločkog traminca, Žlahtine i Plavca malog) paškog sira, maslina. Probala sam i tartufe (bijele i crne).
Ali, bio mi je pravi gušt navečer sjesti doma uz pivo i čips (u fluidu samostalnog poduzetništva ) i pogledati Dnevnik.
Zabacila bih noge na onaj poseban način- kad se osjećaš zadovoljno i važno- nekako posebno zabacuješ noge, jeste
primijetili? (sjedne i pokaže)
Gledam i slušam, pijuckam i grickam.
Kažu: Nekom su političaru otkrili zlouporabu položaja i ovlasti. Šteta se procjenjuje na više milijuna kuna. Umjesto da ga
otpreme na Goli otok, oni mu odrede kaznu- guljenja krumpira.
(kvrc - zagrizem čips i zalijem pivom).
Eto, kakva smo mi moderna i humana država- za razliku od one bivše.
A onda je , ubrzo, stiglo prvo pismo iz Porezne uprave. (od Tomislava Horvata )
U pismu je stajalo (pisalo) da će mi se izvršiti Ovrha zbog duga od 3 kune.
7. 3 kune duga
Tad me DRUGI PUT POGODILO. Ovaj put već malo dublje (intimnije)
Povrijedio me taj Ton kojim su mi se obratili: (bio je) Strog, krut, s visine, gotovo despotski (ko da nismo u rodu) A riječ
Ovrha odalamila me ko pljuska.
Jer ja sam potajno, nakon prvih uspjeha svog malog obrta, očekivala (od svoje države), neku nagradu, tapšanje po ramenu,
poticaj, znak simpatije ili odobravanja.
A možda je neka zabuna, sjetila sam se...
Otišla sam u Poreznu upravu i tamo prvi put upoznala Tomislava. Prčkali smo po papirima i kompjutoru, ali nismo mogli
otkriti gdje je u računima ta razlika od tri kune.
Tomislav me molio da ja sama potražim dok se on vrati s pauze, na što sam mu ja napomenula da je to njegov, a ne moj
posao. Zbunio se .
Njegova starija kolegica koja je sjedila preko puta, odmah je kao majka kvočka stala u njegovu obranu: Nemojte vikati na
njega, on je dobar dečko, rekla je. (ona je inače iz sindikata i zalaže se za dodatno financijsko stimuliranje javnih službenika
kao metodu borbe protiv lijenosti)
Ništa. Uredno su mi ispisali uplatnicu na iznos od 3 kune, a ja sam ju uredno platila (uključujući pristojbu od 5 kuna)
xxx
Nakon toga sam sjela u kafić, potrošila još 15 kuna na kavu i pelinkovac. Obuzela me neka mračna slutnja, crna kao kava
koju sam miješala žličicom. Čekaj, tu nešto ne štima.
U zemlji uglavnom nezaposlenih, oni mene zajebavaju zbog 3 kune.
A ja:
a) zapošljavam samu sebe umjesto da sam na državnim jaslama