Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
141
POEZIJA
Lana Derkač
S a t i u d o v i c e
POTEZ KREDOM
Kad zaspim,
na asfaltu povučem crtu kredom i stvorim stablo.
No ono ujutro odseli bratićima i sestričnama
na periferiju.
Nema ništa protiv nebodera koji noću
zlatni strše iz usta grada,
ali danju, za omare, oni su žuti.
Osjeti njihov zadah.
Suša u kasno ljeto sjeda u voćnjak
i čeka svoju aroma terapiju.
Strpljiva je, ne miče se da ne preplaši
tek doseljeno stablo koje tražim.
Kad stojim, točka sam na krajobrazu,
kad zakoračim, zarez sam.
Već tri tjedna nije bilo kiše.
Zvijezde nisu od tada oprale zube.