Basic HTML Version
140
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
Nastavak
Ako je soba koju sam izabrala za vaš posjet,
teži put za mene,
to je samo zato da bi vaš bio lakši.
To je poezija bez inspiracije
koja omogućava život bez inspiracije
koji omogućava život.
Nastavak.
Brišite, profesore.
Čuvajte vrijeme za svoje pisanje.
Čuvajte za godine koje vas čekaju.
Mene se ionako nećete željeti sjetiti, i tim bolje.
Ovdje ne toleriramo sjećanja gostima.
Ovdje uopće ne toleriramo sjećanja.
Inače ne bih bila ovdje.
Bila bih s vama i tražila dijalog.
Na kraju bi počeli vjerovati u mene.
A to je nedopustivo.
Što bi vama ostalo?
O budućnosti
Profesore, mi koji krojimo budućnost već dugo znamo da je za nas nema.
Zato je velikodušno prepuštamo vama.
Da, dovezli bi nas do kolodvora,
To ćete pisati u nasljeđe budućim generacijama.
Mi smo vam te kolodvore odavno pregazile.
Da, baš mi kojima se obraćate.
Koje podučavate hranjivim književnim stablom ne znajući da mi promatramo.
Došle smo gledati u vas vitalnom glađu. A koja nije?
U vašim očima toliko je kolodvora čija sjećanja želimo ponovo potvrditi da bi zaboravile.
Mi koje smo se jedine otele budućnosti,
znamo da u nas ne možete spretno projicirati iskustvo kolodvora.
Zato jer smo dugovječne kao kornjače, kako kažete
i umješne kao stonoge.
S obzirom na narav prostora u kojem se nalazite
ne možete nam prodati feminizam u tvrdom uvezu.
Filantropiju agovanja.
Molim vas, profesore?
Ovo nije slam književnost,
ali lako može postati.