Basic HTML Version
138
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
Kolike praznine
Dušo draga,
Ti koja čuvaš moj poredak,
moj si žrtvenik, moja sveta gora i moje proročište.
Na tebe je pao teret otkupljenja i posredništva,
moj teret pred Bogom.
Kolike praznine i predjeli!
Pampe samo suhih trava, dani bez obroka,
skladan niz, padine-planine, arhipelag onog što je u meni.
Kolike praznine.
Ova rupa je reljef ljudske dobrote.
Tu je Didona oplakala sinove nerođene.
Ovo je pejzaž plamenih otoka
i vez Perzejeva čamca.
Pod ovim drvetom su se sklonili Adam i Eva
i ispričali puno priča za koje se ne zna.
Pazi na taj lukobran.
Otjeraj krivolovce.
I plaši, plaši!
Kolike praznine.
U obliku čega?
Čovjek treba upoznati samo jednog čovjeka
da bi znao sve o svima.
Ali ja nisam bio čovjek,
i još premalo znam o tebi.
Kada se nagneš prema suncu odsijava se ta svilena nit
koja vodi od moga uma do tvoga srca
i od ličinke svilca se rađa novih i novih stvari.
Kada sam budan nekoliko dana vidim te šarene točkice u tebi.
I ako bi se tvoje tijelo rasprsnulo,
ispunila bi čitav svijet leptirima,
samo svojom snagom.
I moj svijet.
Kolike praznine.
U obliku čega?
Popodne
Pred domom moga oca kameni je pod.
Pod njim žive dobre namjere zakopane duboko,
okamenjene kao fosili
koji će sljedećim generacijama govoriti o nama.
Na taj sam pod jutros naslonio glavu
i slušao godine kako prolaze,
sloj na sloj naslagane,
kao čiste plahte,
u koje ćemo umotati našu djecu.
Popodne je pala kiša.
Uhvatio sam jednu kap u šaku,
odnio je iza kuće i spustio na tlo.
Napojio sam zemlju?
Ne - posadio sam jezero!