Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
137
Stipe Odak
Stipe Odak rođen je 1986. u Ljubuškom (Bosna i Hercegovina), gdje je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je
diplomirao filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, te sociologiju i komparativnu književnost na
Filozofskom fakultetu. Trenutno radi na sveučilištima Leuven i Louvain la Neuve kao doktorand i stipendist belgijske zaklade
za znanost gdje istražuje pitanja religije, identiteta i kolektivnih sjećanja. Aktivno se bavi pjesništvom i dobitnik je nagrade
Goran
za mlade pjesnike za 2013. godinu, nagrade
Kvirin
2014. godine za najbolju zbirku pjesama mladog autora te nagrade
Tea Benčić Rimay
za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama u prozi, 2015. godine.
Noina arka za riječi
Kada bih imao bezgraničnu moć,
da nevezan obzirom činim kako želim,
ništa od tog što bih stvorio ne bi bilo lijepo.
Bio bih običan kao zrak koji je svugdje
i kao vrijeme koje je uvijek.
Nijedna moja odluka ne bi bila ni ispravna ni pogrešna.
Ja, koji sve mogu, odlučio bih sve, jednom za svagda.
Zagladio bih rukom razdjeljak na tjemenu ravnovjesja
i poslao potop da izbriše granice i razlike koje ih čine,
da od malih i velikih stvari napravi jedno.
Četrdeset dana ni dosadnih ni sretnih,
bez početka i bez kraja padala bi kiša,
da sapere ruke koje nisu ni prljave ni čiste.
I ako bih u tom trenutku mogao sačuvati nešto
napravio bih korablju da plovi nad potopljenim svijetom.
Rekao bih da u nju stave riječi,
po jednu od svake vrste,
muškog, ženskog i srednjeg roda po jednu,
da u njima glas i život bude.
Kada sve postane umorna tišina
u riječima nek’ stvaralačka iskra gori
kao vječito upaljeni tranzistor
u svemirskoj radionici
za popravke pokvarenih svjetova.