Basic HTML Version
112
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
Darija Žilić
Nagrade za najbolju knjigu
poezije na Kvirinovim
poetskim susretima
PREGLED
Branislav Oblučar radi kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za rukopis „Mačje pismo“ dobio je 2006.
godine nagradu Goran za mlade pjesnike. U bilješci o knjizi „Pucketanja“ (2011.) književni kritičar Miroslav Mićanović ističe
kako je riječ o mikroesejima, kojima putanja reda teksta ide od početka do kraja da bi se zaokružila misao i poentiralo.
Posebnost Oblučareva pisma ogleda se u povezivanju svakodnevnog i književnog. Naime, poticaj za pisanje mikroeseja je
vezan uz neki prizor iz svakodnevnog života, koji postaje „okidač“ za refleksiju. Važno je kako se u tim refleksijama autor
referira i na druge tekstove, pa se upravo u tom prostoru intertekstualnog ogleda promišljanje autopoetike, književnosti
općenito. U nekim poetskim tekstovima autor se poigrava značenjima riječi - realizirana metafora, naziv knjige ili pak riječi
„ogoljene“ od konteksta, postaju „začudni“ predmeti pjesnikovih analiza. U odnosu riječi i stvari, čini se da autor prednost
podaje upravo „stvarima“ , jer u pokušaju da sinestetički zahvati
svagdan
, autor samo može detektirati „pustoš jezika“. No
odnos između tzv. pravog života i književnosti, ponekad duhovito premrežuje, kao u pjesmi „Prikolica“, pa se čini da su ti
svjetovi ipak neodvojivi. Vanja Jambrović (Zagreb, 1980.) za rukopis „Pjesme za vunene noći“ (2012.) dobila je nagradu
Hrvatskog književnog društva za najbolji neobjavljeni rukopis. Potom joj je u izdanju tog društva objavljena istoimena knjiga.
Urednik knjige Fikret Cacan ističe kako je riječ o iznimnoj knjizi u kojoj je dosljedno provedena formalno-versološka dvoj-
nost, jer se nižu pjesme u slobodnom stihu i pjesme u prozi. Kao posebnost njezina rukopisa navodi još i snažnu metaforu,
pametno uopćavanje, neobičnu poantu. U pjesmi „Bila sam nizašto“, Vanja Jambrović iznosi i svoje poimanje pjesništva: „do-
bre pjesme su prijevozna sredstva. I u njih se stalno ukrcavaju neki drugi ljudi, potajno se boreći za najljepše mjesto do pro-
zora“. U istoj pjesmi nalazimo i intertekstualnost - pjesnikinja referira na pjesmu Tatjane Gromače, nastavlja se na nju: „Lijep
je osjećaj naslijediti tuđe stihove“. Spominjanje Gromače nije niti malo slučajno, jer poezija Vanje Jambrović je poezija mlade,
urbane djevojke koja se kreće gradovima, bilježi senzacije, njezin je iskaz i romantičan, ali i oštar, nježna je, ali i otvoreno reska,
baš kao Tatjana Gromača. Kada promatra ljude, Jambrovićevu ne zanima samo bilježenje neposrednog kontakta s njima,
već i uopćavanje, pa se čini kao da su pjesme u prozi nastale kao produkt iskustva promatračice koja uočava reflekse, neka
predvidljiva ponašanja koja karakteriziraju skupine ljudi. Na Goranovom proljeću, Davor Ivankovac je nagrađen za rukopis
„Freud na Facebooku“ (2013.), a nedavno je objavljena i zbirka pjesama s istoimenim naslovom. U obrazloženju nagrade,
jedan od članova žirija, Slađan Lipovec ističe kako zbirku pjesama „Freud na Facebooku“ odlikuje spoj liričnosti i cinizma.
Upravo taj „spoj“ reskosti i liričnosti, kritike i melankolije je posebnost poetike ovog nadarenog mladog pjesnika, no treba
napomenuti kako se ta poetika naslanja na pjesništvo velikog pjesnika iz Slavonije, Delimira Rešickog, koji je dojmljivo opisi-
vao svu tegobnost života u pustim ravničarskim krajevima u kojima nakon rata, jedva da i ima života. Ivankovac je u vrijeme
Domovinskog rata bio tek dječak i bilježi tragove gelera na zidovima kuća, na dušama ljudi, a čini se kao da je i sam svjestan
da se ništa ne kreće: „Već dugo, napušten od vremena, stoji zidni sat.“ Svakodnevnica njegova lirskog junaka sačinjena je od
naoko disparatnih aktivnosti - od sakupljanja šljiva i od čitanja Badioua. Tako će se u pjesmama izmjenjivati slike iz seoskog
života s diskursima o Bogu, metafizici, psihoanalizi. S jedne strane lirski junak uronjen je u slavonski svagdan, kojeg je me-
tonimija šinobus Vinkovci - Borovo, a s druge je uronjen u virtualne svjetove (čitanje i šetnja kiberprostorom). Stipe Odak
dobio je nagradu Goran za mlade pjesnike za rukopis „Trobojno bijelo“(2014.). Ta knjiga nagrađena je i nagradom Kvirin za
mlade autore, a posebnost poetskog rukopisa mladog autora ogleda se prije svega u odmaku od generacijske stvarnosnosti,
odnosno bavljenje metafizičkim i duhovnim temama, odmak od narcističkog propitivanja sebstva. Knjiga je na više razina
konceptualizirana. Iza naslova
Trobojno bijelo
kriju se 33 pjesme razvrstane u tri ciklusa:
Bijele noći
,
Prljavo bijelo
i
Crno-bijelo
. Uz