98
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
TALLINN, svibnja 2004.
U naručje prima me Baltik,
I liže, oblizuje erotski .
Nije slan kao moje more,
Nije, čudesno je modro
I s njim se može pričati.
Vidim svoju maštu
Staru, već u paučini,
l krene razgovor iza sna
S umrlim djetetom
Koje ne mari za zemljopis,
Voleći more, čisto, bez riječi.
I liznem tu sjevernu vodu,
I kliknu me sjevernjaci zaljubljeni,
U totalu objektiva kojim brodi trajekt
Iz Helsinkija s teretom divljih
Finaca što hrle na šankove
Novih Europljana, zbunjenih
Kao Rusi u kronotopu zavičaja
Urlajuć’ umjesto povijesnih topova.
Ti dragi momci obmane, Križanića
Jurja nedostojni, te duše slavjanske,
Supijane, propale u estonskom ludilu,
U očima tihih krasotica bijele puti,
Pogleda spuštena pred agresijom.
Drevni je Tallinn kratica povijesti,
Lažan sažetak pomirenih vjera, u grču
Borealnom, opet između ratova…