Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
97
ŠKOLJKASTA
Otvorenoj u sebi
duboko mirisno zatajno blago
znači joj cvrkutom
kao vjenčanje neba i mora
ako sve je točno onako
kako na dnu baš njemu
potonulom u ljubavi
zatvorivši se za grde laži
šapuće ona školjkasta,
baš kao mati nerođenom
ona kada mu šapuće,
tko da staromodan
u svijetu što planetarno
na ekranu servira crijeva nevinih
prepozna biser?
KAKO JE OTPLOVIO, OTOK
i kamo i zašto
pitala djeca i starci jednooki
s kopna motreć’ pjenu i pučinu
krijeste i boje poludjele
a otok kao otok
našao se svima za leđima
i smijao se otok
smijao se dugo odlazeći
i maše još ljudima
i smućenim trajektima
i nitko više ne zna
kamo poći i čime i kako
dok plovi otok unatrag
svome drevnom počelu
a kako veli priča baš
tako šute otočani nasmijani
u vjetru šute kao stado
moreplovno, Homerovo