Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
93
NISU TI BAŠ SVI SKLONI
Nisu ti baš svi skloni, kako misliš
Svijet je neprijateljsko mjesto
Ali ja druge obitelji nemam
Čuješ li svibanjsko vriskanje
Da, silaze u naš vrt
čupaju naše glavice
proždiru kisik
i sve babuške
iščile zauvijek kao kućni ljubimci
kroz grm u kutu našeg vrta
VJEŠTURKOV TANAC
Njene okrugle oči, stare, plašljive
već su i moje
uske kosti
prekriženo, odloženo oružje
Ne čujem ga više
A govorilo je tijelu
Krabuljice,
ni rođena, ni stvorena,
naprosto maljice za tanac mog života
i krila za pogled iskosa
za zamišljen u petoj, i pedesetoj,
grad odgovora, samih odgovora
Što hlapi, što ostaje u okruglom oku
Taj vješturak
koji nisam bila
A TO SE NE SMIJE
Smiješiš se, i kad nemaš sugovornika, očima,
u prazno, u grotlo vulkana, u ljudsko lice
koje treba voljeti
samo ne njihovim tržnicama, ne sjenovitim mjestima
na kojima stvari izgube nazive, ljudi imena
tamo prelijeću sjene osmijeha preko ljudskih sjena
Prehodaš grad, gledaš u oči,
a to se ne smije
Rastrgaš vrata, i uđeš, usta se smiješe sama,
usta uvijek rade svoj posao - izluđujmo slabe!
Jer donja čeljust hoće i hoće
Od kad to znaš, od šapata, zatomljenog smiješka?
Potroši se odmah osjećaj
koji prethodi riječi
Ne govoriš, nije u riječima,
djetešce bačeno u zrak