Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
81
suhozidi u primozgu
pružaju se krivo i pravo naprijed i nazad poprijeko
i rubno nikuda nigdje svrh država i voda, vežući u
jedno daleko i blizu: rodnice građevina arhivi
ponavljanja nastambe modrog; zauste li usta kelt venet
zauste Ii etrurac hrvat pelazg, zauste li ligur deur -
samo će nepravedno spomenuti one glasnije koji su im
odvažno i resko služili i prije razdoblja kada su
kometi za nemalu plaću naučili padati i još prije
od prije discipline srha strahom u bedrama;
nitko im ne zna podrijetlo, a ne zna se ni što
omeđuju, krilate otoke nebeske trice i sedmice,
onu zlatnu lijenost bilja nepristojno sličnu tromosti
levanta, tako je očito: ništice i stijene u savezima
za trajnost hrapava traga (ma česa?) stoje neovisne o
ničijoj volji; jesu li tako iskale žene razmijenjene
nekoć za lijepo vrijeme i južnu pjenu? je li samo
tako prostranost znala urasti u zavičajnu skrb?
je li se tako govorilo - volim, u pravrijeme?
i malo nas je s kojima se množe; umijeću zidanja
ne predhodi ni nauk ni muka, tek se tijelom osove,
kao po kristalnoj gredi, ovdje tu, ta podkožna zdanja
taj neudobni dar, i razbacuju suglase čuvarica
uskrsnuća po hirovitu svlaku ovala po kricima fraktala
silama težišta usuprot silama težišta u savezu;
mirni su okolo lovori, ne sustaje srpanjska srma,
a tu je negdje i bog: po naborima lijepih mjesta,
spokojno i zauvijek prije, sabire se sredozemlje
najbolji način za dočekati boga
izgleda, kada se sve odmjeri: biti predmetom
najbolji je oblik za preskočiti onu salatu vremena
do dolaska boga na kraju svijeta, pa netko ga ipak mora
vjerodostojno izvijestiti o tvorničkoj pogrešci srca
- tako lako posustaje pod, ma i nehajnim, noktom
anđela; zašto bi se, uostalom, i inače, tijela pognana
patnjom, kakva napose uspijeva gdje se suglasi rasparuju,
zašto bi se, inače, ta tijela pravocrtno topila u dubini
i gomilala na koži, a koža tanjila i blijedila
da lako propusti ono iznutra u van, neka se tamo
zaobli i ukruti dok se trajnost ne okonča, ako se ima
okončati? ma nije moje tijelo najboljim primjerom jasnoće,
i ne mogu ga držati posve pouzdanim svjedokom
u raspravi o predhodećim i zahodećim nastavcima
onih plavih priča sa sretnim svršetcima, ali nemam
boljega za pozvati; a i zaslužuje, makar množilo i
zabune, pa jedino je bilo odano, dovremeno i prijeko,
kraljevskim srsima i pjeni; i ne znam, zbilja, ima li