Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
69
Milorad Stojević (1948.)
Pjesnik, prozaik, dramski pisac, kritičar i književni znanstvenik. Nagrađivan je i prevođen. Sastavio je važnu antologiju
Čakavsko
pjesništvo XX. stoljeća
, u kojoj prati razvoj toga pjesništva od hrvatske moderne do postmodernizma. Kako piše Ivana Plejić,
„Stojević pripada generaciji hrvatskih pjesnika gramatološkog obrata koji su se afirmirali 70-tih godina koncentrirajući se oko
propitivanja jezičnih mogućnosti i strukturalnih aspekata teksta“. Ona dodaje da se Stojević „svakom sljedećom zbirkom
izrazitije metastrukturno poigravao sa zbiljskim, a ujedno i povijesnim i književnim mitovima. Njegova poezija zbog svoje
razlomljene, atomizirane semantičnosti mnogo je neobveznija u preciznijem definiranju ukupnoga semantičkoga polja koje
pokriva“.
Klobučarski
folio Nº 22
Njegova žena stavlja ljekovite biljke na ranu,
A on je hladi lepezom. Slamnati su šeširi na
Vješalici uz palmu. U svemu tome kočoperi
Se brežuljak sa snijegom. Iako su haljine na suncu
U starim knjigama piše da je golo dijete palo
U snijeg dok su se haljine sušile na suncu.
Izvješća lažu. Runolisti se u to doba povlače
Pod kamen. Pijenje oblaka je Običaj.
Dim vruće čokolade buši maglu na drvenoj verandi.
Mudraci su šetali ispod nestalih sjena i pili oblake.
Koraljni sprud odbacio je pjenušav val. Psi su
Lokali svoju krv.
Na folijarna iz Bribira. Brči klada ispod stropa, ako
Bijasmo psi za hranu, hrana za sve, sve za pse.
U kašmiru spava samo djevojka sama. Izmislili
Su je iz zabave. Kao one brežuljke na mekim tepisima.
Suhi gromovi i vrijes,
kao: Folio 23
Djevica je noću na prozorskom staklu gledala svoje
Golo tijelo. Lepezom je skidala zlatnu prašinicu
S dlačica među nogama.
Što će prašinica u toj šumi latica? Što će
Ruže na bradavicama dojki, kada je pogled
Uperen u pod? A pejzaž
Izvan prozorskog stakla pretvara maglu
U svilu i žad.
Oče
, reče djevica,
oči su ti sive a koža kužna,
Razderana dúgama. Baš kao da je plijen neba kada
caruju suhi gromovi i vrijes
. Rekla je ona
Lijepo i udvorno.
Ali, moramo se vratiti Poeziji.