Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
65
Borben Vladović (1943.)
Pjesnik, prozaik i dramatičar. Uz nekoliko zanimljivih romana te knjiga priča i drama, u hrvatskoj je književnosti najistaknutiji
kao pjesnik. U prvim zbirkama pjesama pisao je i letrističku i vizualnu poeziju, kao jedan od prvih hrvatskih pjesnika koji je
tako izrazito, na razini samog vizualnog znaka, povezivao književnost i likovnu umjetnost. S vremenom, ta se Vladovićeva
težnja za konkretnim sve više usmjeravala prema reizmu i ludizmu, odnosno prema izdvajanju pojedinih predmeta iz sva-
kodnevice i pjesničkim poigravanjem s njihovim uporabnim i metaforičkim značenjima. U kasnijoj svojoj poeziji, koja je mno-
gostruko nagrađivana, Vladović svoj reizam koristi kao sredstvo za memorijske geste (djetinjstvo, gradovi u kojima je živio,
ljudi koji su ga obilježili) i depatetizirano, ali autentično iskustveno mudroslovlje. U zadnjim zbirkama dominira izvanredan
osjećaj za zapažanje malih predmeta, za osluškivanje i imaginiranje njihovih malih priča koje mogu, figurativnim prijenosima,
postati velike životne priče, odnosno uvidi u cjelinu postojanja. Spomenute predmete Vladović većinom ne tretira distanci-
rano, već u njih upisuje znatne emotivne, prisjećajne, spoznajne i ludističke investicije lirskog subjekta.
BAKROPIS
Na ovoj grafici stablo
nije u šumi niti na livadi
niti je dio poznatog krajolika
ili genre-scene
Krošnja mu ne ide u trokut
i posve je nepravilno
s bakarnom rupom u boku
Nije ono kvalitetno drvo
od kojeg se može izdjelati
skupocjeni namještaj ili luksuzni lijes
niti se dade pokretati
pa ni Orfejevom pjesmom
Duboki je to tisak
tehnike koja se razvila
iz oružarskog zanata
Ovo stablo nepoznato botaničarima
raste na podlozi koju
nagriza kiselina i vještina
Sve je oko njega uništeno
osamljeno se vinulo do suvišnosti
kao ornament na revnoj pušci
DA L PO KRASU IL PARNASU
Bi bilo
da sam hvatao zmije
nego slagao zmijolike stihove
da sam derao zmijama kožu
nego strofama navlačio košuljicu
da sam jeo zmijsko meso
nego žderao svoje ljudsko
da sam živio zmijski rep
nego trzao sonetno tijelo
da sam zmijskim jezikom siktao
nego pjesničkim jezikom lizao
metriku, metaforu, perifrazu
da sam zmijama izbijao zube
da sam pleo zmijske ruke
bi bilo
da sam preparator zmijičica
štavljena umjetnino