Basic HTML Version
56
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
AMERIČKI PRIJATELJ
Sve nastojim zabilježiti.
Kaže: i pokrete želim zabilježiti.
I tragove. I glasove kako ne bi
izvjetrili. Onda polako otvaram
svoje bilježnice, svoje knjige polako
otvaram i ne moram se ničemu čuditi.
Otupjeli su mi osjećaji.
Kajem se i tražim sukrivca za ove
nedaće. Ove glupe natikače nabavila
sam prošle jeseni. Bilo je to već zapisano,
a gospođa koja je pogledala na sat,
zadigavši rukav ogrtača,
jednom je rekla rečenicu
“
ove glupe natikače
... “
zabacivši kosu s čela i pri tom mislila
s kojom je lakoćom Brenda Lee koračala
na svojim visokim potpeticama što
su pojačavale svaki mišić njezinih
listova, njezinih bedara ...
I Brenda Lee, pomislio je,
podizala je visoko ruku kako bi joj
grudi u profilu dominirale kadrom.
Netko je posrnuo prelazeći cestu
i tramvaj je počeo kočiti.
Netko je, jutros, kupio novine
i s osjećajem gađenja pročitao
imena umrlih.
Bezimena lica nalaze se zaštićena
staklom tramvajskog prozora
i njihovi se pokreti doimaju nestvarnima.
Njihovi izrazi govore o upravo nedokučivom.
Nalazio je imena porazbacana,
ali sasvim proizvoljno,
na stranicama džepnog adresara.
Kada je to pokušao dovesti u red,
netko je upravo kriknuo i taj je krik
pripisao prvom imenu na koje je naišao.
Dotičnog znanca zamišljao je kao samoubojicu
koji skače s mosta.
Izbrisao sam tvoje ime iz adresara,
rekao je i na licu mu je titrao
ispitivački osmijeh.
Izbrisao sam tvoje ime,
ponovio je pred ogledalom.
Nastojim sve zabilježeno i zapamtiti,
kaže, i život mi se polako,
ali tako sistematično pretvara u literaturu.
Pogleda na ručni sat
Williams
te zapiše vrijeme. Zatim se približi
klaviru, izvadi
Camel
cigaretu
bez filtera, upali je benzinskim
upaljačem marke
Ronson
iz 1934.
i hrapavim glasom izgovori
“Sviraj to iznova, Sam!”