Basic HTML Version
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
znanost
riječi
229
Planiranje je instrument ekonomskog i društvenog razvoja, a razvoj pak opća sociološka kategorija koja podrazumijeva
proces osmišljavanja i postizanja napretka. Kulturna politika države, regije ili grada diktira normativnu i stručnu, operativnu
i financijsku podlogu za funkcioniranje kulture i najodgovornija je za primjenu i vrednovanje plana (planova). Pojam se prvi
put javlja 1970. godine (UNESCO), kao sazrijevanje i širenje globalnog pogleda na razvoj, sa ekonomsko-tehnoloških i na
kulturne dimenzije toga fenomena.
Najbolji instrument kulturne politike je strateški plan koji se najčešće odnosi na razdoblje od deset godina. Prema Dragičević
Šešić (2013:54), osnovne etape u planiranju kulturne politike podrazumijevaju određivanje i usvajanje koncepta kulturne
politike, analizu stanja kulturne infrastrukture, prakse i potreba stanovništva, utvrđivanje razvojnih mogućnosti, zatim, izbor
prioritetnih područja i opredjeljenje za ključne strategije, izradu strateškog plana, te vrednovanje, odnosno evaluaciju.
Planiranje kulturnog razvoja ovisno je i o financijskimmogućnostima države, regije, grada i/ili općine. Sredstava je sve manje,
a „zahtjev za rentabilnošću investicija prenosi se s privrede i na domenu kulture. No, iako ekonomska mjerila mogu biti
prihvatljiva nekim granama kulturne industrije“ (ibid., 2013:58), pitanje je koliko su prikladna muzejsko-galerijskoj, kazališnoj
i drugim, pretežito neprofitnim kulturnim djelatnostima.
Suvremeni trendovi u promišljanju položaja i uloge kulture u urbanim cjelinama pozitivna su posljedica geostrateških,
(nacionalnih) političkih i gospodarskih promjena, nagle urbanizacije u 20. stoljeću, te porasta svijesti o potrebi očuvanja
okoliša na globalnoj i lokalnim razinama. Brzi razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije doveo je do pojava koje su
pridonijele drukčijem promišljanju ukupnog, a osobito razvoja gradova.
Stvaranje identiteta gradova produkt je kulturne politike i planiranja kulturnog razvoja. Umjesno je pitanje imamo li, primjerice,
„gradske inženjere kulturne politike koji nastoje dušu koju umjetnici udahnjuju gradumarketinški obraditi i pretvoriti u vizualni
identitet u cilju turističke i kulturno-umjetničke promidžbe“ (ibid., 2013:69)? Čak i ako imamo, „kulturni inženjeri“ susreću se
s brojnim dilemama i preprekama, od prostorno-razvojnih do proračunsko-financijskih (ibid., 2013:69-70).
Što znači prosperitet cijele jedne regije bazirati na dobrom planu kulturnog razvoja, svjedoči i „Dokument za kulturu“ (engl.
Case for Culture
), britanskog Sjeveroistoka (engl.
North East
). Radi se o ambicioznoj inicijativi koju je osmislilo Sjeveroistočno
kulturno partnerstvo (engl.
North East Cultural Partnership
, NECP) u cilju razvoja kulturnog kapitala u ovoj regiji u narednih
15 godina. Projekt namijenjen poticanju ulaganja u Sjeveroistok, predstavljen javnosti u mjesecu srpnju 2015. godine,
kreiralo je oko tisuću stručnjaka iz ove regije, među kojima su prednjačili slobodni umjetnici, kulturne ustanove, poduzeća,
sveučilišta i lokalne vlasti. „Iako usmjeren prvenstveno na regiju Sjeveroistok, ‹Dokument za kulturu› poticat će i ulaganja na
području cijelog sjevera Engleske, u smislu razvoja gospodarstva, zapošljavanja i turističkih mogućnosti, uz jačanje osjećaja
identiteta. Već se procjenjuje kako će kreativne i kulturne industrije, samo u regiji, generirati 755 milijuna funti, a sektor
kulturne baštine još oko 1,5 milijardi funti“, objašnjava Kirton-Darling, ističući važnu ulogu institucija koje podržavaju projekt
i koje će sudjelovati u povlačenju sredstava iz EU fondova.
Dragićević Šešić i suradnici (ibid., 2013:65) smatraju kako svaki grad ima vlastitu „osobnost“ koju čine specifična povijest,
tradicija, kultura, mentalitet i ostale posebnosti. U strateškom planiranju razvoja grada stoga valja poći od njegovog urbanog,
ekonomskog, geografskog, prostornog, demografskog, psihološkog i kulturološkog aspekta. Razvojni koncepti kretali su se
od
prostornog menadžmenta
, kreiranja
gradske kulturne politike
, preko
gradskog marketinga
do
grada kao brenda
.
Mnogi gradovi u Hrvatskoj i svijetu prepoznati su i doživljeni upravo zahvaljujući njihovoj kulturnoj povijesti i kulturnoj
politici koje su ishodišta projekata u kulturi i umjetnosti kao što su izložbe, manifestacije, festivali, kulturne akcije i tome sl.
Gradovi nastoje izgraditi pozitivne slike o sebi i komunicirati ih sveopćoj javnosti. Gradovi s jakim brendovima dio su brenda
nacionalne kulture (ibid., 2013:67). Jačanju toga trenda golem doprinos daje i EU akcija „Europska prijestolnica kulture“, a
grad koji tu laskavu titulu nosi jednu godinu sveopće koristi uživa i nakon toga. Najveća je vrijednost akcije što su taj europski
kulturni brend zasluženo ponijeli i gradovi koji su percipirani kao isključivo poslovna ili industrijska sjedišta. „Odakle Glasgow,
crni, industrijski grad, u ovom društvu? Gradska uprava Glasgowa shvatila je značaj projekta kao mogućnosti za promidžbu
svoga grada ne samo u kulturnoj, već posebno u ekonomskoj javnosti koja želi investirati u onim sredinama za koje se može
pretpostaviti da su prosperitetne, moderne, otvorene. Stoga Glasgow i dalje vodi svoju marketinšku kampanju riječima ‹Mi
nastavljamo biti kulturna prijestolnica Europe!›“ (ibid.).
55
Uočljivo je kako su mnogi gradovi u vrijeme gospodarske stagnacije
i slabljenja financijske moći počeli sva svoja raspoloživa sredstva pojačano ulagati upravo u razvoj kulturnih djelatnosti i
brendiranje kroz kulturu
56
. „I sasvim mali gradovi, posebno turistički, ili oni koji u turizmu vide svoju budućnost, rade
na stvaranju pozitivne slike o sebi. Mnoštvo ljetnih festivala u cijeloj Europi, parkova skulptura na otvorenom urbanom
prostoru, likovnih kolonija, sajmova umjetnosti, uličnih događanja, govore o ovom nastojanju“ (ibid.).
55 Sličnu sudbinu ali i nove politike bazirane na razvoju kulture i brendiranju u skladu s tim nastojanjima, provode i drugi gradovi Velike Britanije koji su još prije tridesetak godina ostali bez svojih
ugljenokopa i tvorničkih dimnjaka. Među njima je i Newcastle koji svoj kulturni razvoj (su)financira i sredstvima iz programa EU (http://communityfoundation.org.uk/wp-content/uploads/2014/06/
Newcastle-Culture-Investment-Fund.pdf; http://www.newcastle.nsw.gov.au/services/community_development2/culture; http://en.wikipedia.org/wiki/Newcastle_upon_Tyne; http://coolgeography.
co.uk/GCSE/AQA/Development_Gap/EU_dev_management/EU_management.htm i td.).
56 Španjolski (baskijski) Bilbao „školski“ je primjer ekonomskog i društvenog oporavka grada, te održivog urbanog razvoja zasnovanog na stvaralačkim potencijalima kulturnih djelatnosti i potrošnji
(ne samo) kulturnih proizvoda (http://arts.gov/sites/default/files/Research-Art-Works-Utah2.pdf).