Page 197 - Rijeci_2016_svibanj_4_digital

Basic HTML Version

192
riječi
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
korak ispred nas )
Tomislav je tad, nimalo uvrijeđen, bez grižnje savjesti (i srama) uzdržavanog muškarca, uzeo uplatnicu i odložio je na hrpu
papira kraj sebe. (samo su se grinje malo uskomešale )
Bez kinte, sva raščerupana, ljutito sam izjurila van. Očerupana od vlastite države zahvatom KHK- Klasični Hrvatski Klinč.:
Država ti debelo kasni s plaćanjem, a vrši pritisak da joj vratiš taj isti novac koji se još uvijek nalazi kod nje. (čak i kamatari
prvo daju novac, pa tek onda krenu s maltretiranjem )
Jer taj (zadnji) novac koji sam Ja dugovala državi- zapravo je dotična (ljepotica)- dugovala meni. Naime, Javni ured za kulturu
koji se nalazi u sobi broj 8, naručio je od mene knjige koje nije platio točno ta 4 mjeseca koliko im dugujem za doprinose.
Pa dok su oni iz sobe br. 8 kasnili s uplatom, iz sobe br. 9 su od mene zahtijevali naplatu.
Taj KHK je toliko složen sustav, čudesni vrtlog, da bi i Stephen Hawking ostao zamišljen godinama, jer tu se sto posto radi
o nekakvoj crnoj rupi. Crnoj rupi u kojoj propadaju države.
3. Kod kioska
Iz Porezne sam izjurila na ulicu i direktno na kiosk po cigarete. Da, ipak sam ih prevarila: Tomislava, i državu. Moraš malo..
Ostavila sam si 20 kuna za cigarete. Bit će to moja zadnja kutija. (čvrsto sam odlučila) Prestat ću pušiti. Bit će to (još jedna)
pozitivna posljedica besparice i Ovršnog postupka (viš, to bi trebalo pisati na kutijama cigareta kao slogan i prijetnja: tko puši,
porezna ga Ovrši , il neš slično, no trebalo bi se još posavjetovati s Engleskim marketinškim stručnjacima ).
Otvorila sam tu svoju posljednju kutiju cigareta i zapalila jednu.
Stajala sam kraj kioska, pušila i buljila u sivi ispucali asfalt. Kako ću sad? (razmišljala sam) Nemam za registraciju auta pa neću
moći prevoziti knjige i obavljati posao, kreditno sam nesposobna jer nemam redovita primanja. Pa mi je banka mi je oduzela
kreditnu karticu. (logično) Prijatelji su mi pisci i lektori, ilustratori knjiga, koji naravno nemaju love za posuditi. (ne više)
Tiskara s kojom radim je u blokadi. (a roditelji penzioneri- ljutiti što im ne rađam unuke )
Doktorica nisam, pa da me s cvijećem dočekaju u Njemačkoj ili Kanadi, (i trljaju ruke jer su bez ulaganja dobili stručnjaka-
dobitak na lutriji)
Doduše i ja se razumijem u jedan ljudski organ: jezik, hrvatski jezik. Ali taj ih ne boli, tj. boli njih za njega.
Stojim kraj kioska i dimim. (što ću, kako ću ?)
Sjetim sam se «Majčinih, tj. Baretovih savjeta»: «Samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami.›› S prljavog asfalta pogledam gore u
nebo. A tamo samo tmurni sivo-crni oblaci. Ne propuštaju ni zrakicu sunca pod koju bih mogla stati.
Pogled mi privuče natpis u novinama na kiosku: Vlada kupila 6 km novih automobila!
Zamislim koliko je to svjetla kad se upale farovi svih tih vozila (Audija). Ta nepregledna kolona prolazila je i prolazila, a farovi,
kao reflektori upereni u mene. (slični reflektori upale se i na pozornici) Bilo je to pravo Prosvjetljenje!
I sve mi je postalo
bistrije. Moj mali poduzetnički život jasno mi se ukaže pred očima.
4. Kako je sve počelo?
A kako je sve počelo?
Nakon što sam diplomirala Kroatistiku, (za nastavnicu hrvatskog jezika) na Filo- faksu u Zagrebu, nisam naravno mogla
odmah dobiti stalni posao. Radila sam po zamjenama u raznim školama i na raznim lokacijama.
A onda se u jednoj školi u kojoj sam već bila duže vrijeme, otvorilo stalno radno mjesto. Bila sam sigurna da će mene primiti,
jer su te godine moji učenici pobijedili na državnom Lidranu.
Osvojili su sve tri prve nagrade (najbolji literarni rad, najbolja pjesma , najbolji novinarski članak). A vodila sam i dramsku
grupu – koja je dogurala do Županijskog natjecanja. (Usto sam pohađala seminare za Eko poljoprivredu pa sam organizirala
i školski vrt) Učenici su me stavljali za prijatelja na fejsu, a nastavnici tapšali po ramenu.
Bilo je logično da će mene zaposliti. Ali nisu. Primili su jednu mlađu osobu koja je tek diplomirala i bila bez ikakvog iskustva.
Neki (zli jezici) savjetovali su mi da komisiji dam 7000 eura. (mita.) To je, rekli su, iznos po neslužbenom cjeniku koji postoji
u Lijepoj našoj za mjesto u Prosvjeti. TAD ME PRVI PUT POGODILO. Da bi u Školstvu postojalo nešto takvo?! (u Lijepoj
našoj ?) Ja u to ne vjerujem.
Pa to bi bio Antismisao Prosvjete, njezin (strmoglavi) poraz i pad - (pad anđela) Ili, to bi bilo kao da se ogavni, ljigavi Allien