Basic HTML Version
190
riječi
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
Romana Rožić
Blokada
ili
Arbeit macht Frei
(pomalo šaljiva monodrama)
Kratki sadržaj:
Nakon što je dugo radila na zamjenama, jedna nastavnica hrvatskog jezika, umjesto da podmiti komisiju za stalno radno
mjesto, odluči postati poduzetnica. Osnuje malu nakladničku kuću koja će izdavati uglavnom domaće, hrvatske autore
(vjerujući da će se potpomagati hrvatsku kultura i književnost, sad kad konačno imamo svoju državu). Jer, što je najjače
obilježje hrvatskog identiteta: hrvatski jezik. No, usprkos početnom elanu i uspješnosti, od države počinju dolaziti drukčiji
signali- represija, prisilne naplate, ovrhe, blokade. A osim toga, niti hrvatski građani nisu baš zainteresirani za knjige svojih
sunarodnjaka. Ipak poduzetnica je i dalje pozitivna jer shvati da njezina propast ima veze s nužnim proširenjem pogleda na
svijet, prema Svemiru i ukidanjem pojma države, prekidom vezanosti i nacionalizma.
LIK: Iva, mala poduzetnica u nakladništvu (35-40 godina)
1. Pismo iz Porezne uprave
Kuhinja u skromnom privatnom stanu pretvorena u nakladničku kuću. Stol, stolica, kartonske kutije s neprodanim
knjigama uokolo. Priličan nered. Na stolu šalica s kavom, pivska konzerva, duhan za frkanje... Jutro.
Iva otvara službeno pismo u ruci i čita naglas.
IVA:
Poštovana,
uvidom u našu evidenciju ustanovili smo da već 4 mjeseca niste uplatili niti jednu ratu svog poreznog duga. Jeste li Vi
normalni? Šokirani smo Vašim ignorantskim ponašanjem prema nama državnim službenicima i pripadajućim uhljebima,
čiji opstanak, što Vi dobro znate, a pravite se ludi , uvelike ovisi o vama malim poduzetnicima. Još je bezobraznije što Vi
koja ste manjina, vršite teror nad nama koji smo većina. Višestranačje nalaže i zapošljavanje podobnih iz više stranaka, a ne
samo iz jedne, kao što je to bilo u bivšem jednoumnom režimu. To je cijena slobode i demokracije (što god to značilo).
Netko ju treba platiti! Usprkos svakoj logici, usprkos nelikvidnosti, raširenoj korupciji i nemogućnosti urednog poslovanja,
mi službenici i (ukrušnici) uhljebi zahtijevamo redovitu isplatu plaće, naknadu za prijevoz, plaćeni godišnji odmor, Božićnicu,.
i još svašta. (nećemo sada o tome). Zar tražimo puno? (Zar tražimo puno?!) Inzistiramo da nam vi koji nemate baš ništa od
gore navedenog: to omogućite.
Možda se pitate zašto prema vama malim poduzetnicima nemamo milosti, a velikima opraštamo milijunske dugove,
malverzacije i pronevjere? Nemojmo biti djeca.