Basic HTML Version
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
riječi
185
Rodan: Spustimo se! Sletimo!
Rodan 2: Sletimo! Ja slijećem!
Rodan: I ja! Evo nas! Jupi!
Rodan 2: Hvala ti, dupine! U zadnji čas!
Rodan: Hvala ti! Spasio si nas!
Dupin: Pa, u nevolji ste! Moram pomoći!
Rodan 2: Zato i jesi dobri dupin!
Dupin: Samo se svi uhvatite za peraju! Čvrsto se držite!
Rodan: Kako si brz! Kako si samo brz!
Rodan 3: Uh! K›o gliser!
Dupin: Mogu ja još brže! Drž›te se!
Rodan: Ovako ćemo za čas stići! Hura!
Rodan 3: Gle, otpao nam je sav pijesak. Od brzine!
Rodan: Jel` ja to dobro vidim? Što je to pred nama?
Rodan 2: Naše more! Malo more! Jadransko!
Dupin: Najljepše more na svijetu! Vjerujte mi! Ja to znam!
Rodan 2: Nas iskrcaj na nekom otoku. Može?
Rodan: Malo ćemo se urediti, pa dalje nad kopnom!
Rodan 3: Ti se moraš urediti. Za nas manje je više!
Rodan 2: Za nas manje-više!
Rodan: Umiti se. Počešljati perje. Oprati noge. Urediti
nokte.
Rodan 3: I mi moramo sve to?
Rodan 2: Kako ti ono kažeš? Svak za jednoga, jedan za sva-
koga!
Dupin: Evo jedan mali otok! Čista ljepota! Usred modrine!
Može?
Rodan: A ti ideš dalje?
Dupin: Svojoj kući. Cresko-lošinjski akvatorij!
Rodan 3: Vidi! I on je pametan!
Rodan: Hvala ti! Na svemu ti hvala! Uživaj! Dobro ti more!
Rodan 2 i 3: Hvala ti! Hvala!
Dupin: Sretno! Zbogom!
4. prizor
Čovjekova kuća, nebo.
Malena, Čovjek, Rodan, Rodan 2, Rodan 3.
Čovjek (upali svjetlo ): Smračilo se. Prava olujetina!
Malena: Uh! Kako grmi i sijeva!
Čovjek: Sve bliže i bliže.
Rodan
(iznad oblaka ):
Kakva oluja!
Rodan 2: Nek je! Nije važno.
Rodan 3: Doma je sve dobro!
Malena: Ajoj! Što je to bilo? Mene je strah!
Čovjek: Ovo je bilo sasvim blizu! Tu negdje!
Rodan: Neka kiši!
Rodan 2: Nek sijeva. Nek grmi.
Rodan 3: Doma je sve dobro!
Malena: Nestalo je struje! Što ću sad?!
Čovjek: Ništa od videa! Žao mi je!
Malena: Nema veze. Gledam ga svaki dan.
Rodan 2
(u oblacima ):
Kao da se smiruje. Oblaci se kidaju.
Rodan: Spustimo se! Pod oblake!
Rodan 3: Blizu smo! Doma smo!
Malena: Što ćemo sad raditi?
Čovjek: Ništa! Sjediti i razgovarati.
Malena: Smiruje se. Svijetlije je!
Rodan
(ispod oblaka ):
Vidim naše polje! I rijeku. I rukavac.
Rodan 2: Vidim krovove s gnijezdima.
Rodan 3: Ja vidim dugu! Eno duge! Eno je!
Čovjek
(pjevuši ):
To je tvoja zemlja, tu sagradi dom...
Malena (gleda kroz prozor ): Nema hrasta! Nema starog
hrasta! Srušio se!
Čovjek
(gleda kroz prozor ):
Grom! Raskolio ga. Točno po
sredini.
Rodan
(kružeći iznad kuća ):
Ne vidim nigdje onaj hrast!
Rodan 2: Ni ja! Nema ga! Kao da je nestao!
Rodan 3: Kako ćemo je onda naći?
Čovjek
(uz prozor, pjevuši ):
... Ima snagu zlatnog žita, ima
oči boje mora...
Malena
(gleda kroz prozor ):
Hoćeš li posaditi novi?
Čovjek: Hrast? Naravno!
(Pjevuši.) .
.. moja zemlja Hrvatska.
Rodan 2
(kružeći iznad kuća ):
Pitat ćemo nekoga!
Rodan: Koga? Lastavica još nema.
Rodan 3: Da je bar sova ovdje! Ona bi i to znala.
Rodan 2: Možda lisicu?
Rodan: Ma ne! Ona je lažljivica!