Basic HTML Version
drama
drama
drama
drama
drama
drama
drama
riječi
181
Rodan 2: Kao da joj nešto govori!
Rodan 3: I nosi je! Gledajte!
Rodan
(u niskom letu tik uz Malenu):
Ne boj se, Malena!
Dobar je! Pomoći ce ti!
Malena: Bojim se! Bojim se! Ostani sa mnom!
Rodan: Ne mogu! Dolazi zima. Moram ići!
Malena: Kako ću? Bojim se! Molim te!
Rodan: Naći ću te! U proljeće! Kad se vratim!
Rodan
(visoko u zraku)
: Sad mi je lakše! Spašena je!
Rodan 2: Možemo sad i mi?
Rodan 3: Možemo. Možemo li?
Rodan: Ma, jeste li vidjeli kako hoda? Kako prekrasno hoda?
1. KLEPETANJE
(tri rodana )
Čovjek
(pjevuši ):
Ne plači, mala moja...
Malena: Strah me. Mene je strah.
Čovjek: Ne boj se, Malena. Ne boj se.
Malena: Mama! Tata! Gdje ste?
Čovjek: Ne žalosti se! Ja sam tu.
Malena: Hoću svoju mamu. Hoću mamu.
Čovjek: Ja sam ti prijatelj. Molim te, ne plači.
Malena: Ja ovoga tu ništa ne razumijem. Ništa!
Čovjek
(pjevuši):
... ima dana pred tobom...
Malena: Jel` on to pjeva?
Čovjek
(pjevuši):
Ne plači mila moja...
Malena: I moj tata uvijek pjeva. Ali lijepo. Klepetavo. Tata!
Čovjek: Umiri se. Hajde, spavaj. Tu u košari. U garaži. Tu
je toplo.
Malena: Tako sam umorna! Samo bih malo naslonila glavu.
Čovjek: Laku noć, Malena. Lijepo sanjaj. A sutra ćemo mi-
sliti dalje.
(Pjevuši.) ... mnogo boljeg te čeka...
2. prizor
Jug Afrike. Polje repe. Zvukovi i boje podneblja.
Čovjekova kuća.
Rodan, Rodan 2, Rodan 3, jato roda, lastavice, Lastavica, Ma-
lena, Čovjek.
Rodan: Ah!
Rodan 3: Što, ah?
Rodan: Ah! Ah!
Rodan 2: Opet on ahahače.
Rodan 3: A zašto stalno ahahače?
Rodan: Pustite me na miru.
Rodan 2: Sad mi je zbilja dosta!
Radan 3: Bogme i meni!
Rodan 2: Koliko dugo već ovako?
Rodan 3: Sto godina!
Rodan 2: I koliko još?
Rodan 3: Valjda još sto!
Rodan: Ne razumijete. Ne razumijete.
Rodan 2: Razumijemo. Naravno da razumijemo.
Rodan 3: I ja!
Rodan: Ja se brinem.
Rodan 2: I mi se brinemo!
Rodan 3: I ja!
Rodan 2: Za tebe!
Rodan 3: Da! Za tebe!
Rodan: Kako vam nije jasno? Ona ne leti. A sama je. Tamo
negdje. Bog zna gdje.
Rodan 2: A mi lijepo ovdje. Na jugu Afrike.
Rodan 3: U polju repe.
Rodan 2: I dobro nam je. Toplo je! Ima hrane! I društva!
Rodan 3: Puno roda. Jato!
Rodan: A ona tamo. Negdje. Bog zna gdje. Sama.
Rodan 2: Daj, prestani! Ne mogu te više slušati.
Rodan 3: Ah, evo lastavica! Stigle su! Evo ih! Stigle su!
Rodan 2: Baš dobro da su došle. Bit će novosti!
Rodan: Ah! Lastavice brbljavice. Baš one nešto znaju.
Lastavice
(sve istovremeno, svaka svoje ):
Kad smo krenule...
Poletim ja... Na početku...
Rodan: Što sam rekao? Samo bla, bla, bla!
Rodan 2: Ma, čekaj malo!
Rodan: Nemam što čekati. Idem ja!
Rodan 2: Čekaj! Stani! Pazi sad! Tišina!
Lastavice
(sve ):
Pst! Tiho! Pst! Tišina!
Lastavica: ... i onda sam ugledala tu malu ranjenu rodu.
Lastavice
(sve ):
Tiho! Daj šuti! Pst! Šuti!
Rodan: Što? Što si to rekla?
Lastavica: Evo šutim! Neću više! Ni riječi! Tiho sam!
Rodan: Koju rodu? Kakvu rodu? Govori!
Lastavice
(sve ):
Daj govori! Govori! Što šutiš? Reci! Govori!
Lastavica: Smijem govoriti? Sigurno?
Rodan: Smiješ! Samo brže!
Lastavica: Dakle ovako: bilo je to jednog dana u proljeće...
Rodan: Brže! Brže! Skrati!
Lastavica
(brzo ):
Netko mi je srušio gnijezdo.
Rodan: Tko? Malena roda?
Lastavica: Ma ne!
Rodan: Dobro! Dalje!