Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
145
LAŽNJAK
Radio koji krči progutao je svemir.
Priznajem, nisam ranije o njemu razmišljala
kao o svejedu.
Ili o pljačkašu koji tako lako otuđi identitet.
O egzibicionistu čiji je poznati glas
krivotvorena osobna iskaznica.
Svaki put kad nas zavede, svemiru opali šamar.
Ali svemir katkada prevaru radija okrene sebi u korist.
Dosadi mu učmalost, a iz povijesti zna kako
nekamo poslati dobro uvježbane vojnike.
Orkan na zapad, tsunami na jugoistok, vatru na sjever
i tako redom.
Onaj glupi lažnjak daje mu alibi!
Dok samo šumi umjesto njega, svaki slušatelj
zanijekao bi njegovu odgovornost.
Ni ja uvijek ne razlikujem glas ovog masovnog ubojice
od glasa radija koji možda ipak nije lopov.
Samo je opsjednut svemirom pa već krči kao on
kada o njemu govori!
RAT ZA LJETO
Dolina bilježi propuštene sunčane dane
kao mobitel propuštene pozive.
Neprestano ratuje za ljeto.
Ako slaže o svom djevojaštvu,
pretvara se u arheološko nalazište.
U njega godišnja doba zasijecaju motikom
i iskapaju krhotine laži,
čak je ni ljubimac ljeto ne štiti.
Poznajem muškarca kojeg brine neobjektivnost doline
u kojoj ima malu okućnicu.
Znam razlog zašto dolinina površina ostaje ista.
Muškarčeva briga ne dopušta joj ni da se udeblja.
Evo opet gledam tog čovjeka kako ulazi
u svoj omanji vrt, u divovsku konzervu.
Iz nje usporeno vadi kolovoški mix.