Basic HTML Version
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
poezija
riječi
143
VID
Prije žetve Bog sjedi u polju
i gleda utrke žita.
Blizu je i bez dalekozora vidi
kako jedan klas prerasta drugi.
Onaj koji je daleko
ne zna nosi li Bog naočale
i koja mu je dioptrija.
Ali učini mu se kratkovidan
kad shvati da je njegovo božansko oko
previdjelo snijeg usred ljeta
na obližnjoj planini.
Nekome se učini dalekovidnim
kad na prognozi pročita
da će čitav tjedan biti kišan
pa prepoznaje da se bliži jesen.
No još je vedro i Bog se zapravo sunča.
Sveta obitelj, smatra, ispala je preblijeda
na freskama.
I dok je još sunčano, zapuše vjetar,
zanjiše grane.
Onaj koji je u međuvremenu legao
pod stablo, bez naočala, motri kako se
nad njim pomiču nebeske zastave.
Davor zaključava automobil
i vjeruje da je u polju,
uz cestu kojom je prolazio,
upravo vidio Boga kako objeduje.
Nad kuhinjskom krpom
rezao je pa zagrizao luk.
ANEMIJA
Nemaš dovoljno željeza
, ruga mi se napuhnut balon Sunca.
On svako jutro pije Savu i osnažen se penje na nebo.
Gledam ga kako svakih dvanaest sati guta energetski napitak
i samo zbog propisane terapije redovito se vraća.
A što ćemo sa željezom?
pita me doktorica
kojoj su dostavili laboratorijski nalaz.
Valjda si tako umorna jer ti nedostaje željeza
,
zaključuje majka koja ni sama ne uspijeva pospremiti stan
kao što to čine nebesa.
Mrači se prije kiše.
Crno je uključeni usisavač bez zvuka.
A nebo kućanica koja uklanja višak predmeta
i gipko čisti prostranu kuću.