Basic HTML Version
132
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
Vanja Jambrović
Rođena je 1980. u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i
produkciju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bavi se filmskom produkcijom u Restartu. Rukopis
Gledati odozdo
kako rastu rotkvice
pohvaljen je na Goranovom proljeću 2009., a 2011. za rukopis
Pjesme za vunene noći
dobila je nagradu
Josip Eugen Šeta Hrvatskog književnog društva iz Rijeke za najbolji neobjavljeni rukopis. 2012. godine za istu zbirku dobila
je nagradu Kvirinovih poetskih susreta koju dodjeljuje Matica hrvatska Sisak za najbolju knjigu poezije autora do 35 godina.
Koscenaristica je dokumentarnog filma
Gangster te voli
(2013) Nebojše Slijepčevića te kratkog igranog filma
Peti kat
(2015).
Poeziju je dosad objavljivala u časopisima
Knjigomat
,
Poezija
,
Agon
,
Re
i
Riječi
.
KAD BUDEM STARA BAKICA
Kad budem stara bakica
Sve ću govoriti, češće nego lagati o svemu
Odmaknut ću se skroz od logične i razumske dimenzije
i brkat ću svoje probleme sa svojim prednostima
Uzimat ću u ruke razne stvarčice i postati potpuno svjesna da ih držim
Materija će biti veliki doživljaj za moje slabe, smežurane ruke
Kupit ću igračke – skupocjeni autić na daljinsko upravljanje,
zlatni bumerang i mladunče žirafe
Pripitomit ću pticu, neku divlju vranu i s njom na ramenu peći kremaste kolače
Moja tuga bit će prozirna i teći će niz stepenice uz koje se budem teško penjala
Samo da kupim kruh i mlijeko trebat će mi tri sata
Smanjit ću se za šest centimetra, boljet će me kosti i bit ću pogrbljena
A onda će jednoga dana doći i smrt
Moji potomci neće to umiranje izgovarati s kukavičjom patetikom u glasu,
već s nenametljivim ganućem
Brzinom munje zgrabila je kraj i odjurila na nebo, naša bakica
– reći će.
OD BAKE
U zamračenoj sobici, na izlizanoj fotelji moja baka sjedi i gleda sapunice. Svaki čas sklapa ruke umolitvu i obraća se televizoru:
Ajme meni, ovo je za poludit
, ponavlja s iskrenim iznenađenjem na licu. Kad završi serija, a prije nego što počne Dnevnik, na
televiziji emitiraju reklame koje baka ne voli i nikada ih ne gleda. Zato uvijek dotle učini nešto korisno. Ustane, skupi mrvice
s tepiha i poravna rese. Praznu čašu odnese u kuhinju. Uzme krpu za prašinu i malo počisti. A ako reklame predugo traju,
baki se učini da je naizgled sve čisto i na svome mjestu, pa spusti glavu na hladni parket i poviri ispod kauča i ormara, jer
ondje se uvijek nađe svakakvih mucica, raznih sitnica i tragova nekog davnog života, za koji baka više nije sigurna je li nekoć
pripadao njoj.