Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
127
Franjo Nagulov
Rođen je 1983. godine u Vinkovcima. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost, te knjižničarstvo na Filozofskom fakultetu u
Osijeku. Objavljivao je u svim relevantnim književnim časopisima kod nas te je zastupljen u više antologija suvremene hrvat-
ske poezije. Njegov književni opus broji preko deset knjiga što poezije što proze. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, od
kojih izdvajamo: Nagrada Kvirinovih dana u Sisku za najbolju knjigu poezije autora do trideset i pete godine starosti (2008);
Nagrada Josipa Severa za najbolji neobjavljeni pjesnički rukopis (2011); Nagrada Duhovno hrašće za najbolji objavljeni pje-
snički rukopis između dvaju Pjesničkih susreta u Drenovcima (2012)., Nagrada Julija Benešića – Povelja uspješnosti (2015.).
SVE MOJE ŽENE
Prema diktatu nove nevinosti (na koju nevini ljudi ne polažu pravo)
otpor pružen samoći nije dovoljan
da izigram formalnost
fiziološku stimulaciju koristeći kao tehnološki izvedivo kajanje
jednako slabo na moral
kao i svi prethodni pokušaji da pobjegnem glavom bez obzira.
Fintirajući obmanom u
.mov
formatu
tako, ni sam ne vjerujući, nabrajam
one s kojima sam do sada trebao završiti dovoljno puta
da napokon isključim svaku sumnju u svoju muškost, pustim
istočnonjemačke pornografske brkove
te operativnom sustavu sužene svijesti naložim
prekretnički forward.
Sve moje one, svi identiteti smješteni u privremeni negativ,
tako bi i sami postali kompatibilni s paralelizmom
te bi živnuli kao botanički vrt izložen
višetjednoj anticikloni.
SLOMLJENI ZUBI
Radije bih da naletim na smrtonosni aperkat nego nastavio po starom -
prisjećajući se vršnjakinja kojima je bio štos
družiti se s dečkom sklonim pisanju;
one danas, 27. listopada 2014., jamačno nemaju u vidu da s pisanjem
još uvijek nisam prestao.
One su, naime, sada i same autorice - udane za dečke
kojima je očinstvo isključiva ispričnica za prekomjerno postojanje
zaokupljene novim naraštajem vuku trudničke mješine samoposlugama
unaprijed se radujući uspješno realiziranom projektu
sretne obitelji na koju, zato što su pravovremeno odrasle
(uvidjevši da je poezija simptom poteškoće u razvoju),
polažu puno pravo.
Kao što provincijski samci polažu pravo na filmske maratone,
poluprazan želudac i zadani svjetonazor
koji im pruža mogućnost pred razočaranim se roditeljima
ustrajno braniti šutnjom.
Slomiti, znači, zube na proredu od 1,5 pritom pokušavajući
dominantnu semantiku organizirati u jedva
suvislo protuslovlje.