Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
103
smišlja riječi
nikako da iza nadnevka
napiše prvu rečenicu
dodir neće u pismo
pismo je njegova smrt
onaj koji gleda papir
nema izbora
on mora slaviti smrt
tkati mrežu sjećanja
glasno i nježno
spuštati ga što dublje
ako pokoji neoprezni leptir
zaluta u njegova usta
to je znak da je
onaj koji gleda papir
posao izvrsno obavio
dodira više nema
postao je svojinom neba
neba koje ga gleda
svojim plavim plavim
neprozirnim
očima
mir u njemu
iako ćudljiv i neprepoznat
razgorijeva se gasi se tako
da vatra postaje fotografija bježi u
album i sanja riječi
MRAK U SLIKOVNICAMA
ravnica mi prilazi odasvud
ili ne prilazi
nalazim je
stojim penjem se silazim
ona me gleda
kaže: tu smo
šetam gradom ona pogledom ruši nebodere
kaže koraku: more ne može skočiti u vodu
zato nam rastu brodovi
ravnica stanuje u meni putuje
gdje ja stignem ona se
odmori
dok je još u slikovnicama mrak
ravnica ustane odjene se
i čeka
ono što s njom dijelim
sva mi je imovina
tu smo
široko smo