Basic HTML Version
100
riječi
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
IME
Kao kovanica, prijatelj ima dvije strane: glavu i pismo. Glavi
nedostaje tijelo, pismu riječi. Baciš li ga u zrak, nikad ne
znaš hoće li te - kada se vrati - mirno osloviti ili prsnuti
poputbalona.Zatomevišenemojpitati štoradimumraku!
Crno pretvaram u žuto, žuto u sunce, sunce u kazaljku
Mojeusnezapinjuocvijećekojesadišpogledomipretvaraš
u vrt. Kazaljku pomičem, navijam sunce - da se ne
probudimo jučer kad smo ga već zaspali. Djeca plešu prije
nego prohodaju. To je krajolik! Glazbu čujemo i kad je
nema. To je zvuk !
Da bih te opet mogao sresti
- sve ću zaboraviti!
Zimu, ljeto, korijen i plod
- sve ću zaboraviti!
Riječi, ljubav i zaborav sam
- sve ću zaboraviti!
I vrijeme i tišinu,
i dubinu i visinu,
sve dimenzije obaju bića
- sve ću zaboraviti!
Zato, otkrij mi kako se zoveš,
kako sušiš jeku bubnjeva?
Jer, htio bih te nešto pitati!