Basic HTML Version
kvirinovipoetskisusreti
kvirinovipoetskisusreti
riječi
95
Boris Domagoj Biletić (1957.)
Pjesnik, esejist, književni kritičar i prevoditelj. Dobitnik je više nagrada za pjesništvo, književnu kritiku, monografiju o
književniku Zvani Črnji te književno-povijesnu studiju
Istarski pisci i obzori.
Pokretač je i glavni urednik časopisa
Nova Istra
,
jednog od vodećih hrvatskih književnih časopisa. Uz više stručnih knjiga, uglavnom o istarskim književnicima, sastavio je,
između ostalih, panoramu suvremene hrvatskoistarske lirike
I ča i kaj i što
. Autor je poezije ponešto zatamnjena izraza,
ali razmjerno razvidnih tematskih opsesija. Čovjekov tragizam u rasutosti suvremenog svijeta, snažan osjećaj domovinske
povijesti i sadašnjosti, unutarnji dijalozi kulturalnih segmenata i simboličkih evokacija, naslutaji vjere i doživljaj metafizičkog
beskućništva – dubinski su motivi njegova pjesništva koje ima čas izrazito modernističku strukturu, čas postmodernističku
intertekstualnost, a čas tradicionalnu liričnost.
LICE
Mliječni put je rijeka je zvučni glečer jezika.
Tijelo se u čvorove vezuje, a lice postaje nepomičan zid
koji čuva žudnju kao golemi snježni hram.
Što je oko nego kladenac svemira i vrutak
iz kojeg teku knjiški netopiri?
DETALJ
Uklete ptice slete pod sunce punjene i mrtve,
osim male F/flore, nevidljive tvari iz priče,
koja pogled čini zlokobnim, a nove riječi nečitkim.
S večeri opet netko će ravnati simfonijom zla.
U SUTON SE SVLAČIMO
U suton se svlačimo
s nebom
kad se more povuče
i rakovi sakriju
ruke nam buknu
kao sunčani krugovi
iznikli u pijesku
naša su djeca
crtači
mirisnih krvotoka
i kuća je naša
svih obala dom
dok za njome idu
prazni gradovi
a crni svirači vole se
na žalu od pozlate